ŽANA, MILJENICA SVEMIRA, Vedrana Turniški
Odmah na početku osvrta, naglasit ću da ovo nije knjiga za svakoga. Nije opuštajuća, nije zabavno štivo, unatoč preslatkoj i predivnoj naslovnici koja će vas možda zavarati pa ćete pomisliti da vas unutra čeka nešto slatko i lepršavo. Ova je knjiga sve samo to ne – to je jedna intimna, dramatična i izrazito emotivna ispovijest žene koja je u zrelim godinama rodila četvrto dijete, curicu kojoj je nadjenula ime Žana. Prva tri djeteta bili su joj dječaci, pa se djevojčici iznimno veselila, no loš predosjećaj koji ju je pratio tijekom cijele te četvrte trudnoće na žalost se pokazao točan – djevojčici je dijagnosticirana srčana mana.
Kao majka djevojčice s posebnim potrebama (moje dijete je prerano rođeno i ima cerebralnu paralizu), prolazila sam kroz ovu priču, vjerujem posve drugačije nego što će ju doživjeti netko tko ima svu zdravu djecu. Ti vam ipak vrijedi ona stara narodna da ‘sit gladnoga ne razumije’, recite što hoćete, ali tako je kako je. Možete biti najempatičnija osoba na svijetu, ali ako niste doživjeti nešto slično, i ne živite i dalje s tim iz dana u dana, velika je vjerojatnost da nemate pojma što roditelji takve djece proživljavaju.
Pitanja kao što su: Zašto ja? Zašto se ovo dogodilo meni? Jesam li ja nekako to uzrokovala? Je li se ovo moglo izbjeći? Što sada? Kako dalje? – i stotine drugih, nisu uobičajena pitanja s kojima majke iz porodilišta odlaze kući. No potrebna je iznimna i rijetka snaga da se na ova pitanja odgovori protupitanjem: A zašto ne ja? I na njega odgovori s: Mogu ja to.
Upravo je to i učinila majka male Žane, pronašla je u sebi snagu za koju nije ni znala da posjedujte, te se već pet godina uspješno bori sa svim mogućim i nemogućim institucijama (o kako točno znam što sve prolazi!) kako bi svojoj kćeri omogućila najkvalitetniji mogući život. Jer djeca s posebnim potrebama su uistinu posebna, što malotko shvaća. Da, s njima nije lako, i često vam je zbog njih život ograničen na nezamislive načine, to takva djeca uče nas životnim lekcijama za koje su samo odabrani sposobni. Zato sam oduvijek duboko vjerovala da se to ne događa slučajno, već s razlogom, koji neki možda nikada neće shvatiti, premda im je očit i konstantno pred očima.
Odabrani smo, kao posebni, i mi i ta djeca.
Dobro je to ovdje rečeno i opisano – testiraju sam se živci, rasteže granica strpljenja, prisiljeni ste naučiti nešto za što nikada niste ni znali da postoji, odjednom postajete stručnjak za nešto što vam je prije bilo van svake pameti, a ‘mama lavica’ je fraza koja vam odjednom počinje imati smisla.
Drago mi je da se gospođa Turniški hrabro odlučila podijeliti svoju priču sa svijetom, te upoznati širu javnost s golemim propustima u našem zdravstvenom sustavu, koji toliko silno teži biti bolji i funkcionalniji, ali i dalje svodi trudne žene na ‘meso na pokretnoj traci’ (čast izuzetcima!), te se trudnoća i porod još uvijek svode samo na fizički dio, dok je onaj psihički u potpunosti zanemaren. A ako ste rodili barem jedno dijete, onda znate koliko vam je bila potrebna i psihička pomoć, koju su vam ponudili samo vaši bližnji, u obliku podrške koju su vam pružali kako su znali i umjeli.
Za pojam ‘doula’ sam čula već prije, susrela sam se s time u romanima, no nisam znala da to postoji i kod nas. Kasno za mene, koja sam davno prošla godine za rađanje, no sigurna sam podatak od velike koristi za buduće majke, kojima svakako preporučujem da ga temeljito istraže. Sva je trudnoća i porod traumatično iskustvo, i drago mi je da ova autorica iskreno progovara o tome, ne uljepšavajući ni malo sve što joj se dogodilo. Što nikako ne znači da biste trebali promisliti dva puta prije negoli se odlučite za rađanje, već je cilj osvijestiti društvo o tome da ženama treba bolja skrb, više pomoći, stručna podrška, te znatno više suosjećanja i empatije u cijelom tom procesu, bio ishod na kraju zdravo ili bolesno dijete.
Opet ću reći, knjiga nije za svakoga, no meni je bila odlična. U potpunosti sam se mogla poistovjetiti s iskustvima ove hrabre žene, majke lavice, o mnogočemu razmišljamo na isti ili sličan način, te joj od srca mogu samo poručiti da ne klone duhom, već da se i dalje nastavi boriti za svoju obitelj, ali i za sebe.
A izdavaču svaka čast – trebamo više ovakvim životnih priča, potresnih svjedočanstava, inspirirajućih tema. One nas podsjećaju na to da ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo, te da je svaki dan izniman dar u kojem treba maksimalno uživati.
Podijeli
Pratite me
Informacije o knjizi
Nakladnik: LUX NOCTIS
Godina izdavanja: 2023
Broj stranica: 176
Moja ocjena: 5/5
Najnovije recenzije
13 studenoga, 2024
13 studenoga, 2024
13 studenoga, 2024