Kratka ali slatka zbirka poezije, koja je svojevrsno povijesno svjedočanstvo o periodu koje je svatko od nas doživio i proživio na neki svoj način. Vrijeme radnje je lockdown za vrijeme korone, a mjesto radnje Zagreb, pa se u ovoj poeziji pojavljuje i potres koji je bio kao točka na i tim užasima koji su nas sve tada okruživali.
Forma je neobična, jer iako se radi o poeziji koja je svima poznata, ovdje imamo dva pripovjedača, dva pjesnika, koji kao da se u svojim pjesmama obraćaju jedno drugome, pa njihove pjesme imaju isti naslov, i obrađuju isti motiv, istu crticu, isti događaj koji je obilježio njihove živote u tom razdoblju.
U vrijeme kad je cijeli svijet stajao i pokušavao pronaći barem malo smisla u svemu što nam se kao čovječanstvu događa, ovo je dvoje ljudi pronašlo svoj izričaj u poeziji, kojom su obilježili povijesni period, i tako da ovjekovječili kao što je i odavno bila zadaća upravo pjesnika – učiniti da nešto ne padne u zaborav. Znam, najradije bismo svi zaboravili na taj nemili raspon vremena kada smo svedeni na maske i statistike, no nije se loše s vremena na vrijeme podsjetiti kako smo tada bili ujedinjeni u borbi protiv zajedničkog neprijatelja – virusa korone. Kada se on stišao, svijet se ponovo podijelio na ove ili one, i sada, iz ove perspektive se doima kao da te točke u vremenskoj crti naših života nikada nije ni bilo.
Zato mi je drago da postoje književna djela koja će ostati kao trajni podsjetnik na sve što smo izgubili u tim mjesecima, kada smo bili ne samo zatočeni u svojim domovima, već i u svojim mislima, vezama, okolnostima, na koje smo malo, ili uopće nismo mogli utjecati.
Odlična zbirka, iskreno me je oduševila. Brzo se čita, pravo je osvježenje, iskrena je i emotivna, duboka i slojevita, inteligentna i britka – nevjerojatno mi se svidjela.
Sve preporuke!