Jako neobična zbirka, za koju sam sigurna da niti jednog čitatelja neće ostaviti ravnodušnim. Neobičan spoj proze i poezije, koji je danas sve popularniji u istim koricama, ovdje će na svakoj stranici navesti čitatelja na duboka promišljanja, ali i na neočekivano duboke emocije.
Autorica dijeli s nama, usudim se reći, svoje osobne doživljaje, intimne ispovijedi, osjećaje koji je tište, razmišljanja koja joj se motaju po glavi, crtice iz svog bogatog intelektualnog života, koje jednostavno nisu mogle ostati u njoj, već ja osobno imam dojam kao da su tražile svoj prostor na bijelome papiru, kao da su morali izaći iz nje van u svijet.
Zbirka se bavi svakodnevnim temama, tako da će biti bliska svakome od nas, jer svi smo mi jednom doživjeli ljubavne probleme, sjetu, hipersenzibilnost, pa možda čak i melankoliju i depresiju, što nije za čuđenje s obzirom na svijet koji nas okružuje. Konstantno smo bombardirani samo onim negativnim, naglasak je većinom na tome, gdjegod da se okrenete, pa nam autorica ovdje nudi svoje reakcije na to što svi mi prolazimo, na to što nas sve kolektivno tišti – sazrijevanje, bilo o kojoj da je dobi vašeg života riječ, otuđenost od drugih ljudi i sve teže povezivanje s njima, brzina kojom danas živimo svoje živote, intima koju tako teško dijelimo čak i s onima koje nazivamo svojim prijateljima.
Bez cenzure, bez zadrške, bez nekog zadanog okvira ili forme, ova autorica hrabro progovara o svemu što muči sve nas, a o čemu najradije ne govorimo. Neke će vas rečenice možda šokirati, neke ugodno iznenaditi, neke ostaviti začuđenima, a u nekima ćete pronaći nešto blisko samo vama, pa ću stoga reći da je cijela ova zbirka zapravo jedno veliko iznenađenje, nešto što vjerujem nitko od vas ne očekuje da će dobiti u ruke kada na naslovnici pročita riječi ‘poezija’ i ‘proza’. Nedostatne su da opišu što je sve autorica sažela u 120 stranica ove svoje knjige, tako poetičnog naslova, koji već sam po sebi u našem umu otvara nove prozore, postavlja pitanja, a onda u zbirci traži i odgovore na njih, gledajući upravo kroz te prozore, tražeći u pogledu koji puca s njim nešto što ćemo vidjeti samo mi – i upravo je u tome ljepota književnosti, to što je ona tako čarobno subjektivna, pa će ovaj hibrid u kojem se miješaju tekstovi različitih vrsta izazvati kod svakog čitatelja posve drugačije reakcije, i u kojemu će svaki čitatelj pronaći nešto samo njemu prepoznatljivo.
Ja sam zaista uživala čitajući svako slovo ovdje stavljeno, a sigurna sam da ću se vratiti ovim za mene zaista neobičnim formama, te sam iskreno znatiželjna kako ću doživjeti ovu zbirku, primjerice za godinu dana, a kako za tri ili za pet? Jer ona je bezvremenska, uvjerena sam u to, i teme koje obrađuje autorica u njoj sigurna sam da će biti aktualne još desetljećima, pa je ona svojevrsna vremenska kapsula, odličan prikaz naše sadašnjice, s kojom ćemo jednom nekada uspoređivati svoju budućnost.
Bravo Ivana, nadam se da nas iz tvoga pera čeka još ovakvih čudesa! Od mene sve preporuke!