Imala sam tu čast, privilegiju i zadovoljstvo čitati ovu knjigu još dok je bila u fazi rukopisa. Ne samo to, već sam bila prva osoba koja je pročitala rukopis u cijelosti i Matei slala svoje komentare kao beta čitateljica. To ću iskustvo vjerojatno pamtiti doživotno.

Već nakon čitanja uvoda pomislila sam ovo: Jednog dana kada ova knjiga osvoji svoju prvu književnu nagradu, a posve je neupitno da hoće, ja ću se na sva zvona hvaliti gore navedenim  – imala sam tu čast, privilegiju i zadovoljstvo čitati ovu knjigu još dok je bila u fazi rukopisa, i obožavala sam ju i štovala od prvog do zadnjeg napisanog slova. Uistinu jesam.

Prije ove, čitala sam dvije Mateine knjige – ‘Cesta za Zion’ i ‘Igra sjena’, i bila sam uvjerena da jako dobro poznajem njezino pisanje, ta da tu neće biti nekakvih većih iznenađenja. No grdno sam se prevarila. Kao netko tko je pročitao samo dvije njezine knjige, ali netko tko inače čita knjigu ili rukopis dnevno, sa sigurnošću mogu tvrditi da je ovom pričom ova nevjerojatno talentirana mlada autorica nadmašila samu sebe. Ne samo to, Matea je po mom mišljenju ovom pričom nadmašila ne samo neke domaće, nego i mnoge svjetske nagrađivane književnike. Namjerno sam upotrijebila riječ ‘književnik’, jer mišljenja sam da pisac danas može biti svatko. Kada malo razmislite, nije toliko teško sjesti za računalo i napisati pjesmu, kratku priču ili čak i roman. No napisati književno djelo, i to djelo koje ću ja s lakoćom svrstati među visokovrijedna djela lijepe domaće književnosti, e to bogami baš neće uspjeti svima, vjerujte mi na riječ. No Matei je uspjelo, ne jednom, više puta, no s ovim se romanom ona po mom mišljenju sasvim sigurno smjestila na zvjezdano nebo prepuno naših kvalitetnih i divnih domaćih autora. Matea je književna zvijezda, i samo je pitanje vremena kada će to biti otkriveno, a ja iskreno jedva čekam taj trenutak.

Mogla bih do sutra pisati dugačke hvalospjeve Mateinom stilu pisanja, načinu izražavanja, nevjerojatnom lakoćom prenošenja svojih misli i osjećaja u ovu iznimnu priču, mogla bih naglašavati njezinu originalnost i osebujnost do prekosutra i mogla bih o ovom romanu razglabati do kraja mjeseca – no umjesto svega toga samo ću reći da se neizmjerno divim ovoj mladoj autorici. Malo je ljudi, pisaca, književnika, autora ili izdavača kojima se ja osobno divim, vrlo sam selektivna po tom pitanju, no Matea definitivno spada u tu skupinu ljudi kod mene. Ako ste pročitali bilo koji njezin roman, sigurna sam da ćete se složiti sa mnom, a ako je ovo jedina njezina knjiga s kojom ste se družili, uvjerena sam da će vas ona potaknuti da potražite i druge. I uvjerena sam da ćete to isto divljenje prema njoj osjećati i vi.

‘Zvijezde nad kampericom’ je fantastičan, prekrasan, genijalan roman, najblaže rečeno.  Toliko je predivan, da moj skroman vokabular i ograničen način izražavanja neće moći pronaći adekvatne izraze kojima bih ga opisala, koliko god se ja trudila. Jednostavno neće. Ne posjedujem toliki spektar fraza kojima bih voljela počastiti ovu priču, ne pronalazim dovoljno dobre pridjeve koje bih voljela upotrijebiti pri opisivanju njezine radnje, ne osjećam se uopće iole kompetentno prenijeti vam svoj doživljaj čitanja ovog remek-djela, pa to neću ni pokušavati, pustit ću vas da sami donesete svoje zaključke, te da sami procesuirate svoje misli i osjećaje nakon čitanja, jer ono što je najbolje kod ovog romana je ovo – sigurna sam da će ga svatko doživjeti na nekakav svoj način i sigurna sam da će se o njemu itekako puno pričati, a on to i zaslužuje. Mogu samo ponoviti da sam obožavala i štovala ovaj roman od prvog do zadnjeg napisanog slova. Pročitala sam ga jednom, gotovo u komadu, skoro bez pauza, nesposobna odložiti ga na strane da obavljam svoje svakodnevne poslove, totalno uvučena u priču odmah u njezinom uvodu. Tijekom čitanja osjećala sam toliki široki spektar emocija, od divljenja, radosti, tuge, zgražanja do obožavanja, da se iskreno ne sjećam kada je neko štivo uspjelo u meni probuditi baš toliki broj osjećaja dok sam ga čitala. Bila sam u jednu ruku pozitivno šokirana, iako sam prije čitanja bila uvjerena da znam barem otprilike što me očekuje kada je Matea u pitanju, no cijelo vrijeme sam bila iskreno zadivljena.

Ova je mlada autorica tek na početku svoje blistave spisateljske karijere, i možda njezino ime još ne znaju svi u Lijepoj Našoj, no ta će se činjenica sigurno brzo promijeniti. Duboko sam uvjerena da će jednoga dana njena djela biti u svim školskim knjižnicama, te dio obavezne lektire u srednjim školama i/ili na fakultetima, no ono što je sigurno je ovo – naša je književna scena itekako obogaćena još jednim neopisivo izvrsnim, nadasve originalnim, prekrasno osebujnim, fantastično zanimljivim, emotivno predivnim i toplim ljudskim romanom, koji od sveg srca preporučujem svima.

Čitajući ovu priču, osjećala sam se duševno, mentalno i emotivno obogaćeno, i neizmjerno sam zahvalna Matei što mi je omogućila ovo nezaboravno putovanje kroz njezino pisanje, i to ću iskustvo pohraniti u ladicu svog uma gdje držim svoja najdraža sjećanja. Obožavam ovaj roman, i sigurno ću ga čitati opet ispočetka, više puta, i sigurna sam da ću svaki put imati osjećaj da sam na nekom novom putovanju. Jer takvo je Mateino pisanje – odvest će vas tamo gdje najmanje očekujete, navest će vas na duboka promišljanja, postavit će vam neka teška pitanja, dovest će vas i do smijeha ali i do suza a ono što je meni najdraže – ostavit će duboki trag u vama, a to je za mene jedino i najveće mjerilo kvalitete nekog autora.

Za kraj mogu samo reći ovo: bravo Matea, kapa dolje, moj duboki naklon mlada damo, nadam se da ćeš nas ubrzo počastiti nečim novime, jer ja sam ne samo zadivljena tvojim pisanjem, nego sam jednostavno zaljubljena u tvoje priče! I jedva čekam dan kada ću s neizmjernim užitkom gledati kako primaš književnu nagradu za ovaj roman.