Ova mi je knjiga bila ugodno i posve neočekivano predivno iznenađenje – znam da ovaj autor divno piše, no nekako nisam mislila da će mi se knjiga baš toliko svidjeti i da ću tako uživati u njoj, pogotovo s obzirom na to da sam je čitala za vrijeme viroze.

Amor Towles je za vrijeme ove svoje nadasve neobične priče vrlo intrigantnog naslova uzeo razdoblje nakon revolucije u Rusiji, period prepun promjena i političkih previranja, no odlučio ga je opisati uz profinjenu dozu humora, kao da je on sam taj plemeniti gospodin koji je to sve doživio.

Kronika je to, dakle, jednog zanimljivog vremena, ali ujedno I bezvremenska priča o potrazi da smislim života, o identitetu, ljudskoj postojanosti. Radnja priče započinje 1922. godine kada grof Aleksandar Iljič Rostov, aristokrat starog kova, biva osuđen na doživotni kućni pritvor u luksuznom hotelu Metropol u centru Moskve (prekoputa je Boljšoj!) koja se upravo mijenja u ritmu novih političkih poredaka. Saša (o kako volim njegovo ime!) nije star u to doba, već muškarac u punoj snazi, no autor vješto opisuje tadašnje navike aristokracije, te čime su oni popunjavali svoje vrijeme – što naš glavni junak sada ne može, jer kročiti nogom izvan hotela značilo bi uhićenje i slanje u Sibir. Stoga mora kreirati posve novi život za sebe u tom velebnom izdanju, u kojem više ne može koristiti svoje uobičajene sobe, već je izmješten u nekadašnje prostorije na tavanu koje su koristile sluge pri putovanju sa svojim gospodarima. Ipak, kako je on izuzetno pametan i snalažljiv (a nije razmažen, što me je iskreno oduševilo!), uspijeva si posložiti te sobice i svoj novi život tako da opet o njemu može uživati – što je zapravo genijalna poruka svima nama kako se u svakom situaciji može pronaći nešto dobro, te kako treba gledati na vedriju stranu života. Pokazat će se da ovaj otmjeni gospodin posjeduje iznimne vještine, znanja, i iskustva koja će postati od neprocjenjive vrijednosti za one koji ga okružuju, a isto tako i naš će Saša od svojih prijatelja i kolega naučiti mnogo toga novoga i korisnoga.

Iako mjesto radnje ostaje gotovo u cijelosti ograničen na jedan hotel, roman se ne čita sporo, već upravo suprotno, dinamičan je i brz, prožet finim humorom, britkim dijalozima, mudrim zaključcima, genijalnim crticama iz života jednog hotela i njegovih djelatnika – taj je hotel zapravo živa pozornica na kojoj čitajući pratimo kako se kroz desetljeća odvija čitav spektar društvenih promjena. Grof Rostov, otmjen, načitan, inteligentan, zabavan, pristojan, uglađen, duhovit i neobično prilagodljiv (a rekla bih i zgodan jer ljubavnicom mu postaje vrlo popularna glumica), tako postaje odličan vodič kroz svijest čovjeka koji mora naučiti živjeti u skromnim uvjetima i s velikim ograničenjima, a da pritom ne izgubi sve ono što ga čini čovjekom.

Divno štivo, neizmjerno sam uživala u njemu, stoga ću ga najtoplije preporučiti!