Danijel Špelić ime je koje je vjerojatno svima već odavno dobro poznato, posebice onima koji s guštom čitaju domaće autore, te ljubiteljima prave autohtone žanrovske književnosti. Poznat po tome što i sam čita domaće autore te ih jednako tako i rado “secira”,  Špelić izuzetno precizno, gotovo kirurški secira i ljudsku psihu i upravo tako, rekla bih, stvara napete i nevjerojatno atmosferične priče.

Njegov roman „Nestala“ jedan je od onih naslova koji potvrđuju zašto njegovo ime već godinama stoji među najčitanijima kada je riječ o domaćem kriminalističkom i psihološkom žanru, a nakon što sam pročitala ovaj, poželjela sam da su mi odmah pri ruci i ostali nastavci obog serijala povezanih glavnim likom – stoga sam na Interliberu pohitala kupiti i ta dva romana, koja sada strpljivo čekaju na mojim policama da ih uzmem na čitanje.

Naizgled jednostavna tema – nestanak mlade žene od prije 20 godina – pod perom ovog autora postaje slojevita, napeta i emocionalno sugestivna priča u ovoj njegovoj knjizi. U središtu romana nalazi se dakle nestanak zbog kojeg se cijeli sustav, i emocionalni i društveni, počinje ljuljati. Ugodno me iznenadilo ovo: iako je nestanak te mlade žene u fokusu priče, ovaj je roman također slojevit, pa se ne bavi samo time već i drugim ozbiljnim motivima (a iskreno, ništa manje nisam ni očekivala od njega!): potisnutim strahovima, tajnama koje likovi skrivaju jedni od drugih, identitetima koji se raspadaju pod pritiskom te pitanjem koliko zapravo poznajemo ljude s kojima dijelimo život.

Dok drugi autori u ovakvim pričama često posegnu za senzacionalizmom, Špelić se odlučuje za sporiji, promišljeniji pristup. On se ne boji tišine, sporih poglavlja i trenutaka u kojima djeluje kao da se ništa relevantno ne događa, a upravo u tim nijansama grade se najvažniji slojevi napetosti ovakvog romana. Ovo je naime je onaj tip priče u kojoj se nelagoda čitateljima od samog početka polako ali sigurno uvlači pod kožu – ne zato što autor forsira nasilje, šok ili brutalnost, već zato što vješto barata sugestijama, zagonetnim detaljima i postupnim otkrivanjem informacija, izluđujući nas pri tome onako kako nas dobar krimić i treba izluđivati tijekom čitanja: autor tako vješto baca sumnju na svakog sporednog lika da sam ja ostala šokirana krajem, što znači da je itekako uspio psihološki se poigrati sa mnom kao s čitateljem zbog čega ću samo reći: TOTAL RESPECT.

Likovi u ovoj priči nisu tipični pozitivci i negativci, što mi se također jako svidjelo. Špelić oblikuje svoje književne persone očito izuzetno pažljivi i promišljeno: oni griješe, sumnjaju, biraju loše puteve, skrivaju istinu jedni od drugih i od sebe samih, a upravo ta ljudska slabost čini ih uvjerljivima, a priču nevjerojatno realističnom – jer njihove veze, sukobi i neriješeni odnosi nose velik dio napetosti. Pod perom ovog autora likovi nisu samo figure u istrazi, nego ljudi od krvi i

Ne treba naglašavati kako je roman odlično strukturiran, no možda treba ponovo naglasiti kako Špelić majstorski zaključuje priču. Rasplet je dovoljno iznenađujući da pruži emocionalni efekt (Što? Pa kako? Ja ne vjerujem ovo!), ali istodobno proizlazi iz logike priče i ponašanja likova. U jednu ruku sam kao čitatelj zadovoljna jer smo stigli do istine, a u drugu ruku sam nezadovoljna s razvojem događaja i otkrivanjem prave prirode kod onih gdje bih to najmanje očekivala.

Sve u svemu, ovo je knjiga koja se čita dosta brzo, ali zato ostaje dugo u glavi nakon čitanja (još uvijek razmišljam o njoj!) — zahvaljujući atmosferi, uvjerljivim likovima i vrlo dojmljivoj završnici. Ako želite domaći roman koji drži pažnju, ali istovremeno nudi slojeve vrijedne analize, „Nestala“ je odličan izbor. Od mene sve najtoplije preporuke!