Drugi nastavak serijala „Braća po oružju“, roman “Neočekivani grof “autorice Anne Harrington, bio je upravo ono što nisam znala da mi treba – i upravo ono što nisam očekivala. Priznajem, u knjigu sam krenula s mišlju da me čeka klasična povijesna romansa: malo romantike, malo emocija, puno uzdaha i onaj poznati osjećaj topline oko srca. Umjesto toga dobila sam neobičnu, ali iznenađujuće funkcionalnu mješavinu povijesnog krimića s elementima erotike. Spoj za koji bih se bez razmišljanja zaklela da ne može funkcionirati ali evo, itekako može.

Plan je bio jednostavan: opuštena večer, knjiga i čaj. Stvarnost? Grickanje noktiju umjesto kokica i očajničko okretanje stranica koje se, barem u mom doživljaju, nisu okretale dovoljno brzo. Napetost je rasla iz poglavlja u poglavlje, a iako je rasplet bio pomalo predvidljiv, to mu nimalo nije oduzelo na intrigantnosti i zanimljivosti.

Ono što mi se posebno svidjelo jest način na koji je autorica u samu srž priče utkala položaj žena u tadašnjem društvu. Njihova nemogućnost raspolaganja vlastitom imovinom – čak i onom koju su naslijedile od roditelja – kao i gotovo nepostojeća mogućnost razvoda ili poništenja braka, jer bi takav čin imao goleme posljedice po ugled žene i njezine obitelji, prikazani su jasno, surovo i vrlo uvjerljivo. Uz to, autorica se nije libila prikazati korupciju vlasti te raskalašeno, obijesno ponašanje aristokracije, što je cijelu priču dodatno začinilo i dalo joj jednu mračniju, realističniju notu.

Ipak, najslađi detalj romana i onaj zbog kojeg sam se najčešće smješkala dok sam čitala – svakako je ljubavni par Brendan i Amelia. Njihova priča započinje još u djetinjstvu, kada se upoznaju i zavole, da bi zatim bili grubo otrgnuti jedno od drugoga. Dvanaest godina razdvojenosti, žaljenja za propuštenim prilikama i života koji ih je, protiv njihove volje, odveo svakoga svojim putem, daje njihovom ponovnom susretu posebnu težinu i slojevitost.

Roman započinje maskiranim balom (već sam taj početak nosi dozu tajanstvenosti i obećava dobar zaplet!) a završava onako kako potajno (ili manje potajno) svi priželjkujemo: sretno. I upravo je to razlog zašto se uvijek vraćam povijesnim romansama. Mogu biti napete, mračne i pune prepreka, ali me u tom pogledu gotovo nikada ne razočaraju.

Sve u svemu, odlično štivo. Guštala sam u svakoj rečenici i bez imalo zadrške ga iskreno preporučujem svima koji vole povijesne romanse s malo više „mesa“ od same romantike.