Postoje večeri kada vam treba baš takva knjiga – ona koja će vas opustiti prije spavanja, nasmijati, ali i malo prodrmati iznutra. „Gospodin Gnjus“ Davida Walliamsa upravo je jedna od tih priča. Iako je namijenjena djeci, njezina poruka daleko nadilazi dobne granice, zbog čega sam odlučila češće posezati za dječjom književnošću. Jer, budimo iskreni, odraslima ponekad itekako treba podsjetnik na osnovne ljudske vrijednosti.

U središtu priče je dvanaestogodišnja djevojčica koja živi u sjeni svoje mlađe sestre, očite miljenice majke. Majka je stroga, ambiciozna i opsjednuta društvenim statusom – želi postati ni manje ni više nego baš zastupnica u Parlamentu, obožava trenutnog premijera i silno se želi „uzdignuti“ na društvenoj ljestvici. Toliko je zastrašujuća da joj se ni vlastiti suprug ne usuđuje suprotstaviti, pa mu je lakše slagati joj nego riskirati njezin gnjev. U takvom okruženju djevojčica je usamljena, ima osjećaj da je nitko ne vidi i ne čuje.

I onda se događa nešto potpuno neočekivano – njezin prijatelj postaje lokalni beskućnik, Gospodin Gnjus. Čovjek koji, bez pretjerivanja, užasno smrdi. Toliko da je Walliams, čini se, iskoristio gotovo sve moguće sinonime za neugodne mirise. Upravo je taj humor jedan od velikih aduta knjige – glasan, pomalo drzak, ali nevjerojatno zabavan.

No ispod sloja smrada, šale i karikature krije se topla, dirljiva priča. Gospodin Gnjus je jedina osoba koja djevojčicu zaista sluša, ne osuđuje i pokušava joj pomoći. Ona pak odlučuje zanemariti njegov izgled i miris te upoznati njegovu priču. Jer, kako nas ova knjiga lijepo podsjeća – svatko od nas je ima. I nikada ne bismo smjeli suditi knjigu prema koricama, što budimo realni svi činimo.

Posebno me oduševio način na koji Walliams piše za djecu: pametno, duhovito i s velikom pažnjom prema jeziku. U tekstu često nenametljivo uvodi sinonime, čime knjiga dobiva dodatni bonus – proširivanje vokabulara kod mlađih čitatelja. To je detalj koji mnogi autori zanemaruju, a ovdje je izveden sjajno. Priča je pritom i prekrasno ilustrirana, što dodatno doprinosi čitateljskom užitku.

„Gospodin Gnjus“ me nije samo zabavio i nasmijao prije spavanja već me i duboko dotaknuo. Podsjetio me na važnost empatije, slušanja bez osuđivanja i na to koliko lako, u vrtlogu svakodnevnih obaveza, zaboravimo biti ljudi.

Topla, pametna i iskrena knjiga koju od srca preporučujem svima, ne samo djeci.