Iako horor nikada nije bio moj primarni žanr i rijetko posežem za takvim naslovima, kada ga već uzmem u ruke, očekujem puno – želim osjetiti jezu dok okrećem stranice, nelagodu koja se uvlači pod kožu i napetost koja tjera krv u žilama da vrije pri svakom novom obratu. Upravo to sam dobila u romanu “Iz mračnih Dubina” autora Mislava Pasinija.

Srećom (po moju psihičku izdržljivost 😅), roman je kratak i čita se vrlo brzo, pa intenzitet svega što kod čitatelja izaziva ne traje predugo jer iskreno, nisam sigurna bih li podnijela da je duži. No upravo ta sažetost dodatno doprinosi snazi priče. Stil pisanja je lagan, neopterećujući i pitak, pa radnja doslovno klizi niz grlo poput dobre kapljice koktela. A zapravo, cijeli roman i jest poput koktela – pažljivo izmiješan od različitih motiva koji se savršeno nadopunjuju i tvore jedinstvenu, zaokruženu cjelinu kakvu Pasini očito u svakoj svojoj priči majstorski zna kreirati.

Kako sam već čitala više njegovih djela, s punom odgovornošću mogu reći da je ovo još jedan dokaz njegove sposobnosti da u relativno malom broju stranica ispriča snažnu, višeslojnu priču. Već pri prvom čitanju roman me iskreno oduševio, no pravo iznenađenje bila je moja želja da ga pročitam ponovno. Drugi put sam mu pristupila sporije, pažljivije, i tada sam uspjela uroniti dublje u njegove slojeve.

Naime, ova priča nije samo distopijska horor avantura – ona otvara i snažne obiteljske teme te se dotiče onoga što osobno najviše cijenim u književnosti: propitivanja gubitka čovječnosti, empatije i istinske povezanosti među ljudima. Upravo ti elementi daju romanu dodatnu težinu i čine ga relevantnim daleko izvan okvira samog žanra.

Sigurna sam da će mnogi čitatelji u ovom djelu pronaći nešto vrijedno za sebe. Poruke koje nosi univerzalne su i bezvremenske, zbog čega vjerujem da će roman ostati čitljiv, aktualan i dojmljiv i godinama nakon objavljivanja.

Volim način na koji Pasini piše – jednostavno, precizno i bez suvišnog opterećenja. Uspijeva izazvati cijeli spektar emocija i reakcija, a da pritom ne zatrpava čitatelja nepotrebnim detaljima. To je rijetka i vrijedna vještina.

Iskreno preporučujem ovaj roman, posebno ljubiteljima horora, koji će u njemu zasigurno uživati, ali i svima onima koji traže nešto više od same žanrovske priče.