Slikovnica „Kod žabe na čaju“ autorice Ines Marciuš Kruljac, uz nježne i očaravajuće ilustracije Jasmine Kosanović, jedna je od onih knjiga koje vas iznenade toplinom i ostanu vam jako, jako dugo u mislima nakon čitanja. Mene je ova priča iskreno i duboko oduševila.

Već sam naslov bio je dovoljan da probudi moju znatiželju. Kao netko tko obožava čaj, ali nije osobiti ljubitelj žaba, pitala sam se kako će autorica spojiti te dvije meni naizgled nespojive teme. No, nisam se trebala brinuti – iza korica me dočekao jedan prekrasan, idiličan svijet, upravo onakav kakav i sama priželjkujem doživjeti tijekom svog života i kakav bih voljela ostaviti svojoj djeci.

Radnja je smještena u šumu koja, kada priču čitaju odrasli, lako može postati metafora našega svijeta – poslovnog okruženja, svakodnevice odraslih, društva u kojem često nedostaje mira i razumijevanja. U toj šumi jedna neobična žaba otvara čajanu u kojoj se okupljaju razne životinje kako bi uživale u toplom napitku, ukusnim kolačićima i, ono najvažnije, atmosferi bez svađa, tenzija, napada i sukoba.

Na prvi pogled sve djeluje gotovo previše idilično, ali upravo u tome leži snaga ove priče. Autorica vrlo nježno, a istovremeno moćno, pokazuje kako nas unatoč svim razlikama uvijek nešto može povezati. U ovoj priči to je čaj – simbol zajedništva, razgovora i topline. Meni osobno predivno je kako ista šalica čaja može spojiti i vepra i srnu, zeca i lisicu, medvjeda i vuka. A zapravo, taj “čaj” može biti bilo što: zajednički interesi, razgovor, igra, glazba ili jednostavno želja da jedni druge saslušamo i prihvatimo.

Posebno mi se svidjelo što slikovnica ima i edukativnu vrijednost jer djeca kroz priču upoznaju životinje koje žive u šumi. Time knjiga dobiva dodatni sloj i postaje mnogo više od lijepe priče za laku noć.

Ovo je slikovnica koja potiče razvoj empatije, razumijevanja različitosti i stvaranje prijateljstava. Djecu uči koliko je važno tražiti ono što nas povezuje, a ne ono što nas razdvaja. I upravo zato njezina poruka djeluje toliko važna danas – ne samo za djecu nego možda još više za odrasle, koji kao da su pomalo zaboravili koliko su tolerancija, razgovor i toplina važni.

Uz sve to, knjiga je predivno ilustrirana u akvarelnom stilu koji osobno obožavam. Ilustracije su nježne, tople i gotovo bajkovite. Priča je ispričana u stihovima i rimama, zbog čega je djeci lako pamtljiva i vrlo ugodna za čitanje naglas.

Kod žabe na čaju jedna je od onih slikovnica koje ostavljaju dubok trag. Toplo je preporučujem i malima i velikima jer ponekad upravo dječje priče najbolje podsjete odrasle na ono što je u životu doista važno.