“Otrovna ljubav” Craiga Bucka i Sare Forward knjiga je koju bih bez imalo zadrške preporučila svima koji opsesiju još uvijek brkaju s romantikom. Svima koji uhođenje, praćenje, emocionalno ucjenjivanje – pa čak i nasilničko ponašanje – pokušavaju opravdati pojmovima poput „strastveno“, „sudbinski“ ili „jedinstveno“. Ako vam je ikada kroz glavu prošla misao da je patnja dokaz velike ljubavi, ovaj će vam priručnik vrlo brzo, ali i vrlo jasno, otvoriti oči.

Autori na jednostavan, pristupačan i iznimno jasan način objašnjavaju što je opsesivna ljubav, kako nastaje i na koje se sve načine može manifestirati. Bez dramatiziranja, ali i bez uljepšavanja stvarnosti, pokazuju koliko takvi obrasci ponašanja mogu biti štetni – i za osobu koja je opsjednuta i za onu koja je objekt te opsesije. Ono što knjigu čini posebno vrijednom jest činjenica da se ne zaustavlja samo na dijagnozi problema, već nudi i konkretne, primjenjive savjete kako se postupno izvući iz tog začaranog kruga.

Posebno su me se dojmile stvarne životne priče koje knjiga sadrži. Mnogi će ih čitatelji ljubavnih romana vrlo lako prepoznati kao gotovo identične sinopsise sve popularnijih suvremenih romansi, osobito u podžanru dark romance. U tim se pričama opsesivna ljubav često prikazuje kao nešto strastveno, duboko emotivno i poželjno, bez osvještavanja da se pritom stvaraju nerealna očekivanja o ljubavnim odnosima. Takva romantizacija ne samo da zamagljuje granicu između ljubavi i kontrole, već stvara iznimno plodno tlo za razvoj patologije i odnosa koji dugoročno nisu zadovoljavajući – ni za jednu stranu.

Iako je “Otrovna ljubav” prvenstveno vodič za samopomoć, autori vrlo odgovorno i često naglašavaju kako je u određenim, ekstremnijim slučajevima nužno potražiti stručnu pomoć – terapeuta, psihologa ili psihijatra. Poseban se naglasak stavlja na situacije u kojima opsesivne misli vode prema nasilju, prijetnjama ili samoozlijeđivanju. Ta doza realnosti i odgovornosti daje knjizi dodatnu težinu i kredibilitet.

Knjiga je napisana pitkim, tečnim stilom, razumljivim svima, bez stručnog dociranja. Progutala sam je u jednom prijepodnevu, a pritom me nije opteretila, nego potaknula na razmišljanje. Autori ističu kako su ovakvi problemi danas sve češći – usamljenost, izoliranost i silna čežnja za ispunjenim odnosima često dovode do brkanja stvarnosti s vlastitim fantazijama. I upravo zato naglašavaju nešto iznimno važno: ovakve se situacije mogu dogoditi svakome.

Opsesija ima mnoga lica i naličja. Nije uvijek glasna, dramatična i lako prepoznatljiva. Ponekad se skriva iza brige, pažnje i „prevelike ljubavi“. No temeljna poruka ove knjige vrlo je jasna i snažna – mi smo odgovorni za svoje emocije i nikada ne bismo smjeli tražiti vlastitu sreću isključivo u partneru. Ona mora krenuti iznutra.

Izvrsno štivo, poučno, važno i nadasve potrebno. Uživala sam čitajući.