Knjiga “Pazi kojeg vuka hraniš” bosanskog autora Kenana Crnkića spada u žanr motivacijske i životno-inspirativne literature. Naslov se oslanja na staru indijansku priču o dva vuka koji simboliziraju borbu između dobra i zla u svakome od nas – onaj koji pobijedi je onaj kojeg hranimo. Vjerujem da smo tu priču svi pročitali barem jednom na društvenim mrežama, no za one koji možda nisu, ja je jednostavno moram ovdje prenijeti:

Jedne večeri stari Indijanac sjedio je pokraj logorske vatre sa svojim sinom.
Pao je mrak, drveće oko njih bacalo je sjene, a vatra je pucketala.

Indijanac je zamišljeno pogledao u plamen. „Zapaljeno svjetlo i tama su kao dva vuka,
koji žive u našim srcima.” Sin ga je upitno pogledao.

Nakon razdoblja šutnje, Indijanac je započeo priču. „Onaj – crni vuk je zao.
Radi sa strahom, ljutnjom, brigom, krivnjom, lažima, ugnjetavanjem, predrasudama, ljubomorom, zavišću, pohlepom, ohološću, arogancijom, neprijateljstvom i mržnjom. On je osvetoljubiv, agresivan i okrutan.

Drugi – bijeli vuk je dobar. Koristi naklonost, povjerenje, iskrenost, otvorenost, ljubav, dobrohotnost, ljubaznost, razumijevanje, suosjećanje, prijateljstvo, mir, obzirnost, spokoj, nadu, velikodušnost, zahvalnost, istinu i radost. Ovaj vuk je pun ljubavi, nježan i suosjećajan. Unutar svakog od nas živi bijeli i crni vuk. Između ta dva vuka se vodi stalna borba.”

Sin je zamišljeno pogledao u plamen užarene vatre. Razmišljao je o očevim riječima i nakon nekog vremena upitao:“Reci oče, koji od vukova pobjeđuje u borbi?”

Indijanac ga je pozorno pogledao i odgovorio:“Vuk kojeg hraniš pobjeđuje!” 

Upravo na toj simbolici ovaj autori gradi cijelu knjigu, nudeći čitatelju jednostavne, ali duboke životne poruke o sreći, uspjehu i unutarnjem miru.

Ovakve priče nalaze se na svakih nekoliko stranica knjige, a sve redom su jednako inspirativne i motivirajuće kao ova.

Izdvojit ću i jedan dio knjige koji me se najviše dojmio, a koji govori o uspjehu: svi koji su na putu da nešto postignu doživjeli su da oni koji ostaju iza njih laju kao psi, na njih o njima – eh sad, svi imaju opciju okrenuti se iza sebe i bacati kamenje kako bi se obranili od napada tih pasa. No je li to vrijedno vašeg vremena i energije? Najčešće nije, te je bolje nastaviti mirno prema svom cilju, a bijesni psi neka i dalje laju za vama (ako nemaju pametnijeg posla).

Izvrsna priča i izvrstan savjet koji bih definitivno rado i sama dala svima koji se trude nešto stvoriti.

Autor u ovoj svojoj knjizi koristi pristupačan, topao i iskreni pristup svim skupinama čitatelja što knjigu čini lakom za čitanje, ali i poticajnom za razmišljanje. Kroz kratka poglavlja i jasne primjere iz svakodnevnog života, on potiče čitatelja da preuzme odgovornost za svoje misli, emocije i postupke. Njegova osnovna poruka je da sreća ne ovisi o okolnostima, već o našem izboru – o tome “kojeg vuka hranimo” svakoga dana.

Posebno je vrijedno što knjiga ne nudi prazne fraze ili nerealne “recepte za sreću”, već jednostavne istine koje se mogu primijeniti odmah. Autor često citira poznate mislioce, koristi anegdote i lična iskustva, čime dodatno osnažuje vjerodostojnost svojih poruka, a uz to naglašava da je za svaki uspjeh potreban golemi trud i predani rad na svojim ciljevima.

Knjiga je idealna za čitatelje koji traže inspiraciju, motivaciju ili podsjetnik da male promjene u načinu razmišljanja mogu dovesti do velikih promjena u životu. Iako jednostavna po formi, “Pazi kojeg vuka hraniš” nosi duboku poruku o svjesnom izboru dobra, pozitivnosti i zahvalnosti.

Od mene sve najtoplije preporuke!