Kao pretjerano empatična i emotivna osoba, oduvijek sam imala problema s postavljanjem granica. Nisam se nikako mogla naučiti reći NE (pogotovo članovima svoje uže ili šire obitelji), a kada bih to i učinila, osjećala sam golemi teret krivnje i imala sam dojam da izdajem tu osobu. Naravno, što sam bivala starija, nekako sam sama shvaćala da time narušavam svoje zdravlje, te da moram početi stavljati sebe na prvo mjesto, te se u prvom redu brinuti o sebi, kako bi i dalje mogla uživati u tome da mogu pomoći i drugima – no sada u granicama razuma.

Naravno, kao i svi, doživjela sam toksične odnose i nezdrava prijateljstva, gdje sam se osjećala iskorišteno i ižmikano kao iscijeđena spužva, no sama sam dopuštala ljudima da se tako odnose prema meni, vjerojatno iz prevelike želje da im ugodim, ponekad iz sažaljenja (neki jako dobro znaju igrati ulogu vječne žrtve te tako apelirati na naš osjećaj empatije!), a ponekad pak jer nisam znala postaviti jasno definirane granice i reći – SAD JE DOSTA (doduše, neki namjerno i ignoriraju te granice, no to je već drugi par problema).

Ono što nam se danas ja vjerujem svima događa je pregorijevanje i emocionalni umor, upravo zbog toga jer ne znamo kad — ili kako — reći „ne“, jer osjećamo kao da imamo tu nekakvu unutarnju tendenciju „superjunaka“ (mogu ja to, mogu ja to sama, ma nije to ništa, evo ja ću), a što je najgore naš je trud često neprimijećen, ili još gore zloupotrebljavan (dajte nekom mali prst, uzet će cijelu šaku).

Autorica nam prvo objašnjava vrste granice, a onda objašnjava kako je zapravo dužnost svakog pojedinca jasno artikulirati kad je odnos koji imamo s nekim, bilo on romantične, prijateljske ili obiteljske prirode, postao neprihvatljiv — unatoč potencijalnim otporima druge strane (ljutnja, ogorčenost, promjena odnosa) što je znak da granice nisu postavljene ili poštivane. Ono što treba naglasiti je da osobe koje ne poštuju granice koje ste vi postavili, ili osobe koje ih namjerno ignoriraju, iskušavaju, rastežu prema svom nahođenju ili ih jednostavno odlučne zanemariti nisu osobe s kojima imate zdrav odnos, te biste trebali promisliti koliko je za vaše mentalno zdravlje dobro imati takvu osobu u svom životu.

Jasno definirane granice, te njihovo poštivanje onih koji vas okružuju nužne su za za uravnotežen život — kako osobno, tako i poslovno. Shvaćam da danas mnogima nije lako na poslu se tako postaviti, pa i sama sam 10 godina radila besplatno projekte i trošila svoje vikende, blagdane, praznike i godišnji odmor na rad od kojeg nisam imala ništa osim lijepe riječi i pohvale, no jednom kada sam rekla da to više ne želim raditi, što je naravno rezultiralo ogorčenjem i otporom druge strane, osjećala sam se slobodno i preporođeno – najčešće najgori scenariji koje mi sebi zamišljamo da će se dogoditi kada kažemo NE ili SAD MI JE DOSTA se ne ostvare, a benefiti takvog stave su vidljivi gotovo odmah.

Šteta što u knjizi nema više primjera iz života stvarnih ljudi, pa je možda više namijenjena stručnjacima nego laicima, no nije napisana vokabularom koji netko tko ne poznaje bihevioralnu terapiju ne bi mogao razumjeti.

Od srca je preporučujem svima koji se bore s ovim problemom, te često imaju osjećaj emotivne iscrpljenosti, teškog fizičkog umora, ili svako malo pregorijevaju zbog količine posla i obaveza s kojima se svakodnevno nose.