Rijetki su oni koji svojim prvijencom pogode baš onako, što bi se reklo, „u sridu“, ali Bartul Vlahović je to uspio, a ja sam sigurna da će se sa mnom složiti svi koji su roman već pročitali, kao i oni koji će to tek učiniti. Za ljubitelje žanra moram reći – iako ne čitam često krimiće, volim ih kad su dobro napisani, a ovaj uistinu u svakom segmentu poštuje čistoću i ljepotu ovoga žanra, tako da će čak i oni koji novim i domaćim autorima vole tražiti pogreške (da ne kažem dlaku u jajetu) morati priznati da je ovaj jednostavno savršen – baš majstorski napisan.

Odmah na početku, čitateljima će biti jasno da je u ovo djelo uloženo jako puno truda i vremena. Očito je da je autor istraživao sve što se kada je krimi radnja u pitanju, od policijskih do medicinskih postupaka, istrage, privođenja, ispitivanja, obrade osumnjičenih itd. – ovdje se itekako pazilo ama baš na svaki pojedini detalj, što je naravno rezultiralo pričom koja će vrlo brzo postati jedna od onih nezaboravnih, ona koju ćete preporučivati svima koji obožavaju krimiće i trilere, te ona o kojoj ćete s puno gušta raspravljati na književnim večerima i susretima.

Uz sve ovo, kao bonus je činjenica da je autor odlučio svoju radnju smjestiti upravo u Lijepu Našu, konkretnije u Dalmatinsku zagoru, koju u njegovog priči potresa niz ubojstava, samo naizgled nekako povezanih, što se naravno neće otkriti odjednom, već onako kako to u odličnim krimićima i treba biti – malo po malo, onako da se nanervirate dok čitate, da sumnjate u sve i svakoga, da imate dojam da niti jedan lik nije onakav kakav se čini, te da si grizete nokte dok okrećete mahnito stranicu za stranicom, u golemom iščekivanju nastavka tj. raspleta radnje.

Kako je majstorski zapletena, jednako je tako i ova genijalna priča raspletena – no rasplet će sigurna sam većinu ostaviti bez daha, te ugodno iznenađenim, jer neočekivanih obrata ne manjka, kao i napetosti koja pršti baš iz svake stranice.

No ono što je mene najviše oduševilo je stil pisanja i forma romana – autor se odlučio koristiti književni jezik i treće lice, no uz to imamo i regionalni govor, ali i sjećanja jednog od likova, no to je sve također majstorski odrađeno, pa nemate osjećaj da skačete iz jednog u drugo pa do trećeg, već sve zajedno čini savršeni mozaik nevjerojatno maštovito osmišljenih i psihološki odlično razrađenih likova s kojima se povezujete čim se u priču malo više zadubite. Struktura poglavlja je savršena, kako oblikom tako i sadržajem, pa iako je knjiga predivna debeljuca (koja je uz to i prelijepo grafički oblikovana!) uopće ne opterećuje čitatelja količinom teksta i/ili stranica, već naprotiv, ona glatko klizi niz grlo, pa će i oni s istančanim čitalačkim nepcem zasigurno prepoznati njezinu pitkost.

Što reći nego uputiti vas da si ovu knjigu čim prije nabavite? Morate, jednostavno morate, vjerujte mi na riječ!