„Sveti otok“ donosi naizgled obećavajuću priču smještenu na izolirani otok s dvjestotinjak stanovnika, gdje svi svakoga poznaju — ali, naravno, svatko skriva i poneku tajnu. Već sam taj koncept zvuči poznato, a nažalost, upravo je to jedan od glavnih problema ovog romana: radnja djeluje već viđeno, gotovo previše puta ispričano.

Priča započinje intrigantno — tijelo mlade mještanke pronađeno je na području starog samostana, a ubojstvo nosi gotovo ritualni, religijski prizvuk. Međutim, kako se radnja razvija, sve se dodatno zapliće: jedno ubojstvo povlači drugo, pa treće koje kao da služi prikrivanju tragova prethodnih. Problem nastaje u trenutku kada se istraga počne granati u toliko smjerova da ju postaje teško pratiti, a sumnje glavnog inspektora djeluju razbacano i preopterećeno detaljima.

Iskreno, bilo je trenutaka kada sam se morala gotovo prisiljavati nastaviti čitati. Nedostajalo mi je napetosti, onaj osjećaj hitnosti i nelagode koji bi me tjerao da grozničavo okrećem stranice. Iako roman nudi određene obrate i iznenađenja, oni su mi osobno ostali pomalo mlaki i nedovoljno uzbudljivi.

Ono što me, s druge strane, ugodno iznenadilo jest sporedna romantična priča između glavnog inspektora i savjetnice, sveučilišne profesorice. Njihov odnos bio mi je zanimljiviji od same kriminalističke radnje i upravo me ta dinamika držala dovoljno angažiranom da ne odustanem od ove knjige. Ipak, ostaje pitanje koliko je takva romantična komponenta uopće potrebna u ovom žanru — osobno smatram da je pomalo suvišna.

Dodatni problem vidim u općoj atmosferi romana. Naslov i naslovnica sugeriraju mračnu, mističnu i napetu priču, no umjesto toga dobivamo prilično nježan prikaz odnosa među stanovnicima — obiteljskih, prijateljskih, pa čak i intimnih. Autorica se više fokusira na psihologiju likova nego na samu patologiju zločina, što u trileru ovog tipa može djelovati kao promašaj. Nedostajalo mi je više “sirovosti”, više nelagode, nešto što bi me zaista uzdrmalo.

Uz velik broj likova i razgranate odnose među njima, roman je i prilično opsežan, što dodatno usporava tempo i smanjuje intenzitet čitateljskog iskustva.

Ne mogu reći da je ”Sveti otok” loša knjiga — ima svojih kvaliteta i vjerujem da će neki čitatelji u njoj pronaći ono što ja nisam. Međutim, mene osobno nije oduševila. Pročitala sam daleko, daleko bolje trilere koji su me više držali u neizvjesnosti i pružili snažniji doživljaj.

Ako tražite laganiji triler s naglaskom na odnose među likovima, možda će vam se svidjeti. Ako, pak, očekujete intenzivnu, mračnu i napetu priču — moglo bi vam nešto nedostajati.

Probajte, pa prosudite sami!