“Ataria i priča o neobičnima” je genijalan prvijenac mlade autorice Ivone Kovacs, možda poznatije kao blogerice nego spisateljice, a ujedno je i prvi dio domaćeg fantasy serijala u kojem autorica predstavlja svoj izmaštani svijet, ali i likove koje je u njega sama smjestila, koristeći svoju predivno bujnu maštu.

Njezina najveća snaga leži u maštovitom svijetu, emotivnoj ulozi likova i hrabrosti da se priča o teškim temama kroz žanr koji omogućuje simboliku i paralelu sa stvarnošću.

Ako ste ljubitelj fantasyja koji nije samo akcija i magija — ako volite i unutarnje borbe likova i moralne dileme — ova knjiga će vam pružiti dobru dozu užitka. No, naglasila bih da čitatelj treba imati ponešto strpljenja u početku, jer uvodni dio može zahtijevati pažljivije praćenje, s obzirom na to da je ovo prvi do trilogije, pa se tek upoznajemo s likovima i mjestom radnje.

A u te ćete se likove zaljubiti odmah na prvu, to vam garantiram.

Enid i Timothy su glavni protagonist ove magično-fantastične priče, a njihove sudbine otkrivaju slojevitost čudesne Atarije, njezine političke strukture i uređenje, oni vas upoznaju s Tajnom komisijom, oni vas vode na putovanja kroz genijalno osmišljene i slikovite pejzaže, a njihova unutarnja previranja tjeraju vas da uz ovo štivo budete prikovani od prve do zadnje stranice.

Iako su Enid i Timothy su središnje figure na jednoj, gotovo šahovskoj igri moći, treba naglasiti kako je autorica osmislila i jako lijepe, a za radnju također bitne sporedne likove, koji dodatno pridonose dinamici ove priče.

Ivona Kovacs piše slikovito, ali ne koristi previse opisa niti čitatelja opterećuje nepotrebnim detaljima, stoga je štivo vrlo tečno i pitko, iako na početku zahtjeva dosta koncentracije – što nije neobično kada su u pitanju fantasy serijali, jer morate se kao čitatelj upoznati s mnogo toga novoga, od pojmova, do likova, pa onda i samoga mjesta radnje. Poglavlja su tako dobro strukturirana da čitatelj neće osjećati potrebu za pauzama, ili barem ne za čestim, jer je autorica vrlo vješto ubacila i akcijski nabijene scene, ali i one prožete emocijama i dramom, pa da izmjena doprinosi podizanju adrenalina dok čitate, kao i održavanju vaše zainteresiranosti za samu priču.

Ono što mi se najviše svidjelo kod ove priče je tema “neobičnih”, odnosno impliciranje da postoje oni koji su drugačiji od drugih, ostalih, oni koji odudaraju od mase, koji sun a marginama isključivanja, koji tek otkrivaju svoju važnost i svoj potencijal, stoga je ovaj roman idealan kao preporuka za čitanje mladima u razvoju, te u tinejdžerskim godinama, jer se pored ovoga bavi i motivima kao što su odanost, odgovornost, odlukama i posljedicama, naglašavajući individualne snage svakog pojedinog lika.

Ako mene pitate, ova je mlada autorica napravila majstorski posao sa svojim prvijencem, i ja ga od srca preporučujem za čitanje!