Neke nas knjige osvoje već nakon nekoliko stranica (ponekad iznimno i nakon prvih rečenica!), a postoje i one od kojih, možda upravo zbog nekih svojih visokih očekivanja, priželjkujemo malo više nego što vam na kraju pruže. Takav je za mene bio slučaj s romanom “Divlje zaruke” autorice Eloise James.

Nakon što me prvi dio serijala potpuno osvojio, ovoj sam priči pristupila s velikim uzbuđenjem. I premda sam u njoj iskreno uživala i pročitala je s lakoćom, onaj pravi WOW efekt ovoga je puta izostao. Cijelo vrijeme imala sam osjećaj da mi nešto nedostaje – možda napetost koja vas tjera da neprestano okrećete stranice ili onaj osjećaj neizvjesnosti zbog kojeg zaboravite na vrijeme. Ovdje je, nažalost, većina događaja bila prilično predvidljiva.

A početak obećava tako mnogo.

Usred priprema za vjenčanje mladenka ostavlja svog zaručnika i nestaje bez objašnjenja. Glavni junak priče North, uvjeren da ju je netko obeščastio mnogo prije njihovih zaruka, slomljenog srca i ponosa kupuje časnički čin te odlazi preko oceana boriti se u Kolonijama. Godinama poslije vraća se kući, očekujući mir, a dočekuje ga pravo iznenađenje – njegova bivša zaručnica sada radi kao guvernanta na njegovu imanju, zahvaljujući zaposlenju koje joj je pronašla njegova tetka. Uz nju je i dječak za kojeg gotovo svi pretpostavljaju da je Northov sin.

Odlučan napokon doznati zašto ga je ostavila i je li sve ono što je godinama vjerovao uopće istina, North započinje sasvim novu bitku – onu za srce žene koju nikada nije prestao voljeti.

Premisa je izvrsna i puna potencijala, no imam dojam da je mogla biti razrađena snažnije. Motiv vojvode i guvernante jedan je od onih bezvremenskih klišeja koji mogu funkcionirati fantastično, ali ovdje je priča ostala pomalo mlaka. Iako između glavnih likova frcaju iskre, a ljubavne scene obiluju strašću i emocijama, gotovo cijelo kućanstvo – od njegove obitelji do posluge – navija za njihovu ljubav. Jedina osoba koja uporno tvrdi da njih dvoje nisu jedno za drugo upravo je glavna junakinja. Time nestaje dio napetosti jer čitatelj od početka zna da su svi na njihovoj strani.

Roman je, s druge strane, prepun simpatičnog humora koji odlično razbija ozbiljnije trenutke i čini čitanje vrlo ugodnim.

Moram priznati da me pomalo iznenadio i prikaz glavnog junaka na početku romana. Navikla sam da vojvode u povijesnim romansama u mojoj mašti odišu muževnošću i ozbiljnošću, a North je isprva prikazan kao pravi kicoš – s raskošnom vlasuljom, visokim potpeticama, uskim hlačama i svilenim čarapama. Takva mi je slika teško odgovarala uz romantičnog junaka kakvog sam očekivala. Srećom, nakon povratka iz rata potpuno odbacuje taj način odijevanja i prihvaća jednostavniji život na svom imanju. Ne samo zbog žene koju voli i koja više nema bogatu garderobu kakvu je nekoć posjedovala, nego i zato što konačno shvaća da je sav taj sjaj bio tek maska koju je nosio kako bi privukao njezinu pozornost.

Unatoč mojim zamjerkama, ”Divlje zaruke” i dalje su vrlo lijepa povijesna romansa. Pitko je napisana, romantična, duhovita i prepuna emocionalnih trenutaka, zbog čega će biti savršeno štivo za ljetni odmor. Možda sam samo zbog odličnog prvog dijela serijala očekivala više, pa sam ovu priču zatvorila s dozom ravnodušnosti umjesto oduševljenja.

Ipak, od srca ću je preporučiti svim ljubiteljima povijesnih ljubavnih romana. Sigurna sam da će mnogi čitatelji u njoj pronaći upravo ono što od ovoga žanra očekuju – romansu, humor, nekoliko vrlo strastvenih scena i onu bezvremensku vjeru da prava ljubav, bez obzira na sve prepreke, uvijek pronađe put.