Jedna knjiga dnevno?

21. listopada 2021.

Danas ne čitam, zamislite, pa sam se odlučila malo vam pisati. Bit će ovo malo duži post, pa se pripremite na to, ili ne otvarajte ako nemate vremena, ili volje za čitanje. Kao prvo, hvala svima što ste tu, sa mnom. Puno mi to znači i uvijek se veselim kad napišete neki komentar. Toliko, neću duljiti na ovu temu, volim vas sve.

Kao drugo, nekoliko vas me pitalo, na ovaj ili onaj način, kako je moguće da pročitam jednu knjigu skoro svaki dan? Odgovorit ću na to, ne brinite se. Drugi se vjerojatno to isto pitaju u tišini, odnosno, nisu to izrekli ili napisali meni, ali shvaćam da je to nekome nevjerojatno. Kao što je meni nevjerojatno da netko odradi svaki dan dva sata treninga u teretani. Ili da netko gleda YouTube videe nekoliko sati dnevno.

Kao treće, imam potrebu objasniti zašto sam ja tu, s vama. Oduvijek sam voljela čitati, pa to je jasno, ne? Ovisna sam o čitanju – nisam bez veze tako nazvala ovu stranicu. Stvarno se tako osjećam – ako mi prođe dan bez čitanja, kao danas, osjećam se prazno i neispunjeno. Možda da ostavim ovisnost o čitanju za neki poseban post, samo mi vjerujte na riječ – ovisna sam. Dobro, to možda nekima i neće biti neobično, puno ljudi voli čitati, što sam shvatila otkako pišem ove postove o knjigama koje sam pročitala, i ta me spoznaja strašno veseli. Puno sam toga naučila o sebi, otkako ovo pišem, ali isto tako i o drugima koji čitaju.

Dakle, ovdje sam zbog vas. Ne u smislu da bih ja vama nešto pružila, nego jer ja trebam to nešto od vas. U mom privatnom životu baš i nema osoba koje čitaju – pa ja nemam s kime uživo komentirati knjige, nisam član nikakvog književnog kluba, iako mi je to oduvijek bila želja biti, i nitko se posebno ne uzbudi kad ja kažem „Jao što sam sinoć pročitala divnu knjigu!“. Vjerojatno kao i što mene ne uzbuđuje kad netko meni kaže „Večeras je reprezentacija pobijedila sa 4:0!“ Ja sam tu radi vas – zato me veseli svaki vaš komentar, što mi daje osjećaj da s nekim dijelim svoje dojmove o knjigama koje sam pročitala, i koje ste vi pročitali, i to me veseli, čak i kad imamo različite dojmove. Ja čitam otkako znam za sebe. Bilo je perioda kad sam čitala manje, pa čak i perioda kad nisam čitala uopće – jer, život. Znam samo da su ovi periodi bez čitanja bili jako kratki, a ovi kad sam čitala manje su nekad duži, ovisi o mnogo toga. Nisam si ove godine zadala neki cilj, moram pročitati ovoliko ili onoliko knjiga. Jedan od ciljeva mi je u ovoj godini pročitati što više naših autora i koliko mi to prilike dozvoljavaju, kupiti si ili nabaviti što više knjiga hrvatskih autora, pogotovo onih koje volim.
Spomenut ću tu Marilenu Dužman, Marinu Vujčić, Kristijana Novaka. Evo Marilenu sam riješila, osim ako do kraja godine ne izda novu knjigu!  Nije mi bio cilj imati ovoliko ili onoliko pratitelja, niti se time opterećujem. Što vas je više tu, ja sam sretnija, eto, samo to. Volim širiti ljubav prema čitanju i prema knjigama, pa moglo bi se reći da mi je to neki cilj ove godine, i zadovoljna sam kako to ide do sada. S obzirom da jako puno čitam, shvatila sam da s vremenom se nekako izgubi taj osjećaj nekakvog osobnog postignuća. Puno ljudi posta o tome koliko su kilometara pretrčali ili odvozili biciklom, na primjer, pa je onda valjda ovo moj ekvivalent toga – da moje osobno postignuće u čitanju ostane negdje i zabilježeno. Ne pokušavam nikoga impresionirati, niti uvjeriti da svi trebate čitati knjigu dnevno, nikako, daleko od toga.
Čitanje ne treba biti obaveza, već užitak, zato kad vidite da sam ja pročitala u jednom mjesecu 26 knjiga – znajte da se taj broj dogodio stvarno neplanski. Ja pojma nemam koliko ću knjiga tjedno ili mjesečno pročitati, i taj broj iz mjeseca u mjesec i mene ugodno iznenađuje. Da ne pišem o knjigama, vjerojatno bi brzo zaboravila da sam u rujnu 2021. pročitala 26 knjiga – veseli me što je to ipak zabilježeno. Dakle, kako mi to uspijeva? Kraći odgovor bio bi ovaj citat koji sam maznula sa interneta – moj dan se svodi na niz događaja koji me sprečavaju da čitam. Samo sam ja to preokrenula na ovo – moj dan se svodi na niz događaja koji mi omogućuju da čitam. Ja svoj dan oblikujem tako, da u njemu jednostavnom mora biti vremena za čitanje, kao što vjerojatno netko oblikuje svoj dan tako da u njemu mora biti vremena za kavu u kafiću/odlazak na trčanje/ manikuru – slobodno dodajte neku svoju aktivnost ovdje umjesto čitanja.

Evo vam još nekih činjenica o meni, koje odgovaraju na to pitanje – kako ta likuša zaboga stigne pročitati toliko knjiga mjesečno?

1. Ja ne gledam TV. Gotovo nikad. Ne sjećam se kad sam pogledala neki film, ili seriju. I ne slušam radio, osim ponekad glazbu ili neki podcast dok kuham ili se vozim sa posla i na posao.

2. Ja ne idem na kave, gotovo nikad. Ne volim kafiće (ni restorane), pa se nalazim s prijateljima u kućnim druženjima, ne toliko često koliko bih voljela – ali zato čitam.

3. Ne bavim se sportom. Nije za pohvaliti se, ali evo, čekam da čitanje postane olimpijska disciplina. Kladim se da mogu osvojiti zlatnu medalju.

4. Nisam opsjednuta ljepotom, pa ne stavljam umjetne nokte, trepavice, ne idem kod kozmetičarke, u frizerske salone itd. Ali zato čitam.

5. Ja zaista jako brzo čitam, što nije neobično, ako dugo čitate, i dođete do toga da čitate knjigu dnevno, kao ja. Dok netko pogleda film, ja sam za to vrijeme pročitala jednu knjigu.

6. E sad se hvalim – stvarno mi dobro ide multitasking. Mogu u isto vrijeme kuhati ručak, peglati veš, pričati na telefon, i razmišljati i praviti si mentalnu tu do listu ili sastavljati u glavi post o nekoj knjizi. Istovremeno.

7. Također se hvalim – super mi ide upravljanje vremenom. Jako dobro mogu procijeniti koliko će mi vremena trebati za kućanske poslove koje radim uvijek na principu multitaskinga, tako da uvijek si organiziram dan tako da barem navečer imam vremena za čitanje. Jasno, nekad ne ide sve po planu, jer – život.

8. Ne gubim vrijeme na nebitne stvari. Oduvijek sam smatrala da je moje vrijeme jako dragocjeno i živim po principu – potrošeni novac uvijek možeš nadoknaditi ali potrošeno vrijeme ne možeš – zato gledam da svoje vrijeme trošim na ono što volim, a to je čitanje. Meni nebitne stvari – šoping npr. Odem samo kada moram i vrlo sam brza i efikasna u tome. Kupim što trebam, ne šetam po trgovačkim centrima da ubijem vrijeme, nego odmah idem kući, čitati.

9. Uvijek imam neku knjigu sa sobom. Pa kad netko za vrijeme pauze na poslu primjerice ode do Lidla, ili razgledavati izloge trgovina – ja sjedim i čitam. Čitam gdje god mogu, kad god mogu, recimo i u čekaonicama – nevjerojatno ali istinito – jednom sam pročitala knjigu u bolnici dok sam čekala na vađenje krvi.

10. Ovo je najbitnije – imam podršku svoje obitelji. Da, ja imam muža, djecu, kućne ljubimce, kuću, dvorište. Moja obitelj shvaća da mi je čitanje bitno, pa mi omogućuju da imam vrijeme za sebe, svaki dan, za čitanje. U godinama sam kada sam malo i sebična, pa stavljam sebe na prvo mjesto što češće mogu. Jer tko će mene staviti na prvo mjesto, ako ja sama sebe neću? Dakle, trudim se raditi samo ono što me usrećuje i ispunjava, a to je u prvom redu – čitanje.

Hoću li nastaviti živjeti ovako i idući mjesec ili iduće godine? Nemam pojma. Moj život je knjiga u nastajanju. Čitajte me i dalje pa ćemo to saznati zajedno?

 

Hvala svima, puse i laku noć!

Podijeli članak

Autor : Saša Jakšić

Uz svoju ovisnost o čitanju, u zrelim sam godinama razvila i ovisnost o pisanju, o čemu više može pročitati na drugim mjestima na ovoj stranici. Nadam se da će vam praćenje mog rada biti užitak, te da ćete rado svraćati na ovu moju web stranicu na ‘čašicu’ razgovora o knjigama, i da ćete podržavati kao i do sada moje ovisnosti o čitanju i pisanju!