Roman “Aritmija zemlje” autora Mladena Blaževića jedno je od onih književnih djela koje vas uvuku u svoj svijet već od same naslovnice. Ako se pažljivije zagledate u ilustraciju na koricama, primijetit ćete pet slojeva ljudskog srca i pet slojeva zemlje, a upravo ta simbolika savršeno najavljuje strukturu romana. Na gornjem, glavnom sloju nalazi se protagonist priče i njegov pas – arheolog koji će sasvim nenadano otkriti špilju s četiri sloja. Paralelno s njegovom pričom pratimo još četiri zasebne narativne linije, od kojih svaka predstavlja jedno razdoblje ljudske povijesti: kameno doba, brončano doba, Napoleonsko razdoblje i II. svjetski rat.

Ono što ovaj roman čini posebno zanimljivim jest način na koji autor uspijeva povezati različita vremena i ljude kroz univerzalne ljudske emocije i potrebe. Svako razdoblje izvrsno prikazuje psihologiju ljudi tog vremena, ali i ono što nam je svima zajedničko bez obzira na stoljeće u kojem živimo – glad za moći, potrebu za dokazivanjem, čežnju za ljubavlju i intimom te želju za prihvaćanjem i validacijom u društvu. Upravo zbog toga roman djeluje bezvremenski i univerzalno; lako je zamisliti da će jednako snažno djelovati na čitatelje i desetljećima nakon objavljivanja.

Meni je osobno najnapetije bilo pratiti priču smještenu u kameno doba. Upravo činjenica da među likovima postoji vrlo malo verbalne komunikacije daje toj dionici posebnu atmosferu i intenzitet. Emocije, odnosi i sukobi prenose se kroz geste, instinkte i ponašanje, što dodatno pojačava dojam autentičnosti. Brončano doba također je iznimno zanimljivo, dok je Napoleonsko razdoblje možda i najintrigantnije zbog političkih i društvenih okolnosti koje autor sjajno dočarava. Dio smješten u II. svjetski rat posebno će cijeniti čitatelji kojima je blizak dijalekt korišten u tom dijelu romana — meni je upravo ta upotreba jezika bila jedno od najugodnijih iznenađenja knjige.

Iako je riječ o poprilično opsežnom romanu, stil pripovijedanja iznimno je pitak i priče se prate s lakoćom. Likovi su vješto oblikovani i psihološki razrađeni pa se nije teško povezati s njima i razumjeti njihove motive. Roman se čita brzo i gotovo filmski; unatoč tome što sam mislila da ću ga čitati danima, pročitala sam ga u jednom dahu jer ga jednostavno nisam mogla ispustiti iz ruku.

Osim što je uzbudljivo i napeto štivo, „Aritmija zemlje“ je i donekle edukativan roman koji potiče na razmišljanje o ljudskoj prirodi, povijesti i cikličnosti naših ponašanja. Istovremeno je inspirativan, atmosferičan i emotivan, zbog čega ga od srca preporučujem svim ljubiteljima kvalitetne domaće književnosti. Čini mi se kao savršen izbor za godišnji odmor — knjiga u kojoj možete uživati polako, iz dana u dan… osim ako vas, poput mene, potpuno ne obuzme pa je pročitate u jednom danu.

Moje iskrene preporuke!