Knjiga „Ja sam Edi, i to je dovoljno“ autora Edija Kiseljaka jedna je od onih priča koje vas emotivno potresu, ali istovremeno i oplemene. Iskreno i duboko ljudsko, ovo je autobiografsko djelo koje se ne čita samo očima, nego i srcem.

Edi nije imao lak život. Odrastanje uz dominantnog i surovog oca, majku koja je pokušavala održati mir pod svaku cijenu, verbalno i fizičko nasilje, osjećaj nepripadanja i stalna borba za vlastiti identitet – sve su to tereti koje je nosio još od djetinjstva. Kao da to samo po sebi nije dovoljno teško, Edi se morao suočiti i sa spoznajom da je homoseksualac, svjestan da će mu društvo upravo zbog toga dodatno otežati život.

No ono što ovu knjigu čini posebno snažnom jest činjenica da autor ne piše iz pozicije žrtve. Piše zrelo, smireno i iskreno, kao čovjek koji je prošao pakao, ali mu nije dopustio da ga definira. Kada ga partner namjerno zarazi HIV-om, njegov se život potpuno mijenja. Upravo tada započinje njegova najveća bitka – ne samo s dijagnozom, nego i sa stigmom koja HIV i danas prati, unatoč svim medicinskim naprecima i činjenici da živimo duboko u 21. stoljeću.

Knjiga vrlo otvoreno prikazuje koliko stigma može biti bolnija od same bolesti. Edi opisuje otuđenje ljudi koje je smatrao prijateljima, predrasude, strah i nerazumijevanje okoline. Istovremeno pokazuje kako upravo u najtežim trenucima upoznajemo one prave ljude. Neki su otišli iz njegova života, ali su drugi u njega ušli s bezuvjetnim prihvaćanjem i ljubavlju.

Posebno dirljiv dio knjige jest odnos sa sadašnjim suprugom i njegovom obitelji. Tek uz njih Edi prvi put istinski upoznaje što znači biti prihvaćen bez osude, voljen bez uvjeta i viđen kao čovjek, a ne kao dijagnoza. Ti dijelovi knjige donose toplinu i nadu koje ostaju s čitateljem još dugo nakon posljednje stranice.

Autor ne uljepšava stvarnost. Opisuje simptome, infekcije, strahove i fizičku iscrpljenost koju život s HIV-om može donijeti. Ti su dijelovi vrlo emotivni i potresni, ali nikada ne prelaze u patetiku. Upravo suprotno – cijela knjiga odiše nevjerojatnom zahvalnošću za život, za svaki novi dan i za ljude koji ostanu uz nas kada je najteže.

Stilski, knjiga je vrlo pitka i jednostavno napisana. Stranice se okreću brzo jer Edi pripovijeda iskreno i neposredno, bez pretjerivanja i bez potrebe da impresionira čitatelja. Upravo ta jednostavnost daje najveću snagu njegovoj priči.

Nakon čitanja ove knjige teško je ostati ravnodušan. Poželite upoznati Edija, sjesti s njim na kavu, razgovarati o životu, putovanjima, knjigama i ljudima koje je susreo. Poželite mu pokazati da postoje ljudi koji ga vide kao muškarca, kao osobu vrijednu ljubavi, poštovanja i prijateljstva, a ne kroz etiketu koju mu je društvo pokušalo nametnuti.

”Ja sam Edi, i to je dovoljno” divna je, inspirativna i važna knjiga. Podsjeća nas da nikada nismo potpuno sami, da i nakon najmračnijih trenutaka postoji svjetlo na kraju tunela te da ljudskost, razumijevanje i ljubav uvijek imaju veću snagu od predrasuda.

Toplo je preporučujem svima.