Ima tih nekih knjiga koje čitamo samo jednom i zaboravimo, i postoje one koje se tiho, gotovo neprimjetno, uvuku u naša srca i ostanu ondje kao lampioni koji svijetle kad god zapušu hladni, zimski vjetrovi svakodnevice I koje pozivaju da ih se nebrojeno puta uzme u rule. Božićna priča Charlesa Dickensa jedna je od onih bezvremenskih priča koje nam se vraćaju poput mirisa cimeta i zvuka zvončića čak i kad mislimo da smo za njih “preveliki”, “prezaposleni” ili “preozbiljni”.

Dickens ovdje ne piše samo o Božiću. On piše o ljudima – o nama, o onome što bismo mogli postati ako dopustimo da nas život odvoji od topline, nježnosti i suosjećanja. Ebenezer Scrooge, tvrdoglavi škrtac kojemu je hladnoća ušla u kosti i u dušu, nije samo jedan tamo neki književni lik nego ogledalo koje nam autor nemilosrdno stavlja pred oči. I koliko god bili uvjereni da mi osobno uopće nismo “takvi”, Dickens nas uvijek iznova podsjeti da je granica tanja nego što se na prvi pogled čini.

Atmosfera romana odiše onim posebnim dickensovskim šarmom – mješavinom magle londonskih ulica, žamora radnika, zvukova kočija i blagdanskih svjetala koja se probijaju kroz tamu. Posebno su dojmljive scene s duhovima Božića prošlog, sadašnjeg i budućeg. Svaki od njih nosi svoju atmosferičnu priču, svoj karakter i svoju vrstu boli i nade. Čitajući o tim duhovima imate osjećaj kao da vas Dickens nježno (ponekad i oštro!) vodi kroz vlastitu prošlost i vlastite odluke, podsjećajući kako se istinska promjena uvijek rađa iz suočavanja sa samim sobom.

Ne mogu sakriti da sam, već po tko zna koji put, zastala na opisima male obitelji Cratchit. Njihova skromnost, toplina, međusobna privrženost, a iznad svega maleni Tim – simbol nevinosti i nade – podsjetili su me zašto ova priča djeluje tako ljekovito. Dickens, unatoč težini tema koje dodiruje – siromaštvo, usamljenost, ljudska bešćutnost – nikada ne oduzima mogućnost optimizma. On vjeruje u preobrazbu. Vjeruje u to da dobrota može biti naučena, obnovljena, ponovno otkrivena. A u to duboko vjerujem i ja.

Što mi je ovaj put ostalo u srcu nakon čitanja? Možda spoznaja da se prava promjena ne događa u velikim trenucima, nego u malim gestama koje činimo svaki dan; u tome kako se odnosimo prema ljudima oko sebe, u spremnosti da otvorimo vrata i ondje gdje smo ih navikli držati zatvorenima.

Ako volite klasike, ako obožavate božićnu atmosferu, ako želite priču koja će vas dirnuti i možda natjerati da na svoj život pogledate iz malo drugačijeg kuta – Božićna priča vas neće razočarati. Čak i ako je već znate napamet.

Ponekad najljepši poklon nije skriven pod borom, nego između korica knjige, a upravo je ovo knjiga koju biste ove godine trebali nekome pokloniti!