Geir Gulliksen je norveški pisac, a od njih smo nekako najviše navikli čitati neke mračne trilere, pa je ovaj roman u usporedbi s njima pravo osvježenje. Bavi se, mogla bih reći, jednom posve uobičajenom temom, o kojoj se pak i ne piše i ne priča baš tako puno – otkrivanju vlastite slobode u seksualnosti.
Kod nas je seksualnost i dalje tabu tema u mnogim kućanstvima, iako smo već dobro zagazili u 21. stoljeće, no po tom pitanju itekako kaskamo za razvijenijim zemljama, i dalje se nekako grčevito držeći svoje konzervativnosti ili jednostavno konformizma, jer valjda je i jedno i drugo znatno lakše nego biti širokih svjetonazora i otvorena uma. Glavni junak ove neobične priče je upravo takav, a meni se nekako čini da je možda i tipičan predstavnik svoje dobne, spolne i ekonomske skupine, te da je roman odličan prikaz jednog sasvim običnog, svakodnevnog čovjeka, koji se nalazi u trenutku svog života kada preispituje neke svoje odluke i odabire, uključujući i one koje se tiču seksualnosti.
Već smo svjedočili u romanima, filmovima i serijama motiv žene koja se u zrelim godinama odriče muškaraca, pa stupa u vezu s drugom ženom, objavljujući iznebuha promjenu svoje seksualne orijentacije, a ovdje imamo muškarca koji se pita treba li i on učiniti upravo to – s obzirom na to da sa ženama do sada baš i nije imao sreće, a imao je vezice, veze i brakove sa ženama, on se sada pita treba li možda potražiti za partnera muškarca.
Nisam sigurna je li to banaliziranje homoseksualizma ili eksperimentiranje s vlastitom seksualnošću, pa me roman kao osobu koja nema dvojbi oko svoje seksualne orijentacije donekle zbunjuje. Priznajem da nemam previše iskustva kada su LGBTQ osobe u pitanju, no uvijek sam vjerovala da orijentaciju ne možeš birati, rodiš se kao takav, privlači te isti ili različiti spol, a ovaj roman kao da ruši te predrasude, te nas navodi da preispitujemo sve što smo do sada znali o gay osobama.
Može li netko odabrati biti gay? Samo jer je duboko razočaran u svoj spol? Može li netko tko je cijeli život osjećao privlačnost prema jednom spolu, odjednom osjećati privlačnost i prema drugom? Ostavit ću vama to pitanje na promišljanje, ja nekako i dalje nisam uvjerena da je to stvar osobnog odabira, kao i mnoge druge stvari iz ljudskog karaktera i prirode s kojom se rađamo, rastemo, razvijamo kao jedinke. Ali vjerujem u ovo – jednom ćemo kao vrsta evoluirati do točke kada nam neće biti bitno kojeg je spola osoba koja može učiniti naš život ljepšim i nas samima sretnijim, i mislim da to ovaj roman pokušava i reći.
Bilo kako bilo, moderno društvo, barem ono zapadno, je u svakom slučaju postalo još liberalnije negoli je bilo prije 20-30 godina, pa ja osobno nemam ništa protiv eksperimentiranja kada su odrasle i svjesne osobe u pitanju. Dapače, zanimljivo mi je čitati o takvim eksperimentima, pa mi je s tog stajališta knjiga bila jako zanimljiva. A onda s druge strane, zapitala sam se koliko je tom čovjeku u životu moralo biti dosadno, i koliko je zaista bio usamljen kada se odvažio na takve korake? Jer on nije morao brinuti o svojoj egzistenciji, nije imao čvrste spone niti obiteljske niti prijateljske, sa kćerima je također imao mlačne odnose, gotovo da se ne osjeti kod njega niti jedna uporišna točka, ni jedno sidrište, već kao da on sam luta u bespućima kompliciranih, modernih muško-ženskih, i/ili gay odnosa.
Za mene ovo nije bio (samo) jedan običan ljubavni roman, više bih ga opisala kao roman samospoznaje i samootkrivanja jer prepun je unutarnjeg monologa, introspekcije, putovanja u središte sebe, no kao takav mi se baš svidio – neobičan je, drugačiji, neočekivan, osebujan.
Pa ako volite takva štiva, posegnite za njim, neće vam biti žao!