Sigurno se pitate kako to da sam čitala ovu knjigu i zašto bi uopće jedna žena posegnula za ovakvim štivom. Odgovor je vrlo jednostavan, a zapravo ih ima nekoliko.

Prvo, volim neobična štiva – to ste već mogli naučiti o meni. Drugo, uvijek me privlače knjige napisane iz tipično muške perspektive jer mi pružaju drugačiji pogled na svijet. Treće, tema je trenutačno vrlo aktualna. I na kraju, knjiga mi je u inbox stigla kao rukopis, što nimalo ne umanjuje moju znatiželju. Poznavajući samu sebe, posegnula bih za njom i da sam je ugledala na policama knjižare ili knjižnice.

Iako se temelji na autobiografskom iskustvu – autor je doista prošao vojnu obuku i jedno vrijeme bio profesionalni vojnik u Hrvatskoj – knjiga je napisana kao fikcija. Priču pratimo iz perspektive Vladomira (ne, nije tipfeler), u prvom licu, što ovom romanu daje nevjerojatnu autentičnost i čini ga iznimno zanimljivim za čitanje.

Ono što me posebno osvojilo jest činjenica da je priča izrazito zabavna. Vladomir u vojsku dolazi u trenutku kada mu se život raspada po šavovima. Slomilo ga je razočaranje u ljubavi, napušta studij koji je bio gotovo priveo kraju, a ni odnos s ocem mu nije nimalo jednostavan. Ipak, upravo u vojsci pronalazi ono što mu je u tom životnom razdoblju najpotrebnije – red, rad, disciplinu, svrhu i smisao. A povrh svega toga, i zabavu. Jer budimo iskreni, gdje ćete pronaći veću šarolikost karaktera nego u vojsci?

Tomislav Lovrić ovoj temi pristupa s velikim poštovanjem. Vrlo jasno objašnjava kako izgleda osnovna vojna obuka i kako funkcionira vojni sustav, ali pritom ne opterećuje čitatelja suhoparnim činjenicama niti zatrpava radnju informacijama koje se lako mogu pronaći na internetu. Umjesto toga, vještim pripovijedanjem vodi nas kroz zgode i nezgode svog osebujnog protagonista. Upravo to me je odmah na prvu oduševilo i navelo da se povežem s pričom iako je naizgled totalno izvan moje zone komfora ili miljama daleko od mojih podruja interesa.

Vladomir je izuzetno inteligentan, ali istovremeno prizeman mladi čovjek koji se tek nalazi na početku otkrivanja vlastitog životnog poziva. Upravo zato vojni rok za njega postaje svojevrsna škola života i razdoblje izgradnje karaktera – što je, uostalom, oduvijek bila jedna od njegovih temeljnih svrha. Čitatelj će s guštom pratiti njegove uspone i padove, smijati se naglas, suosjećati s njim, pa čak se i živcirati zajedno s njim. Znam da od knjige ovakve tematike možda ne očekujete cijeli spektar emocija, ali vjerujte mi kada kažem da vas ova priča neće ostaviti ravnodušnima.

Posebno me impresionirala činjenica da je riječ o autorovu prvijencu. Roman je napisan sigurno, uvjerljivo i vrlo zrelo. Iskreno se nadam da će Tomislav Lovrić nastaviti pisati te da će ostati u vojnom miljeu jer na domaćoj književnoj sceni ovakvih priča zaista nema mnogo. Upravo zato ovo je bilo pravo osvježenje – imati priliku držati ovakav tekst u rukama i sudjelovati u njegovu putu prema knjizi dostupnoj široj publici.

Od srca preporučujem ovu knjigu, bez obzira na vaše godine ili spol. Vjerujem da će biti zanimljiva apsolutno svima – i onima koje zanima vojska, i onima koji jednostavno vole dobre priče o sazrijevanju, traženju smisla i pronalaženju vlastitog mjesta u svijetu.