Roman „Maslac“ japanske autorice Asako Yuzuki na prvi pogled može djelovati neobično: knjiga koja u središte radnje stavlja namirnicu koja nije tipična za japansku kuhinju. No upravo u tome leži njezina snaga. Maslac u ovom romanu nije tek sastojak – on je simbol, pokretač, gotovo lik sam za sebe, os oko koje se vrti cijela priča.

Glavna junakinja je mlada novinarka koja ne kuha, jede vrlo malo i hranu doživljava isključivo kao nužnost. Kulinarstvo joj je strano, a užitak u jelu gotovo nepoznat pojam. Sve se mijenja kada počne istraživati slučaj slavne blogerice, gurmanske ikone, osumnjičene za ubojstvo trojice svojih partnera. Kako bi došla do istine, novinarka je počinje posjećivati u zatvoru i tu započinje njezino pravo putovanje. Hrana za našu glavnu junakinju odjednom postaje nešto kao put prema sebi samoj. Zatvorski razgovori prerastaju u lekcije o okusu, teksturi i senzualnosti hrane. Kroz recepte, opise jela i razgovore o kuhanju, osumnjičena blogerica otvara junakinji sasvim novi svijet, ne samo gastronomski, nego i emocionalni. Hrana postaje način povezivanja, razumijevanja sebe, vlastitih želja i društvenih očekivanja koja su joj kao ženi nametnuta.

Maslac, ta naizgled nebitna i mala namirnica, se u romanu stalno vraća: u receptima, uspomenama i razmišljanjima. Iako nije tradicionalan dio japanske kuhinje, on u ovoj priči simbolizira obilje, užitak, slobodu i kršenje normi. U kulinarstvu općenito, maslac je temelj – on zaokružuje okuse, daje dubinu i punoću jelima, spaja sastojke u skladnu cjelinu. Upravo takvu ulogu ima i u ovom romanu: povezuje likove, priče i teme te naglašava važnost užitka u svijetu koji često od žena traži suzdržanost, kontrolu i odricanje.

Za čitatelje koje hrana i kuhanje ne zanimaju, ovaj bi roman možda mogao djelovati spor ili preopširan – knjiga je prava „debeljuca“ i ne čita se u jednom dahu. No meni, kao velikom foodieju, bila je genijalna. Opisi jela, razmišljanja o okusu i teksturi, kao i paralelno razotkrivanje unutarnjeg svijeta glavne junakinje, učinili su čitanje bogatim i slojevitim iskustvom.

“Maslas” nije samo roman o zločinu, niti samo knjiga o hrani. To je priča o identitetu, ženskoj slobodi, društvenim pritiscima i dopuštenju da uživamo – u hrani, u životu, u sebi.

Od mene sve iskrene preporuke!