Već sam čitala i recenzirala jedan roman ove autorice, koja definitivno zaslužuje vašu pažnju, no na žalost ona se sama tako malo reklamira, i vrlo je samozatajna po pitanju svog pisanja, pa vjerujem da je malo tko od vas čuo za nju. No ona ne piše samo romane, već je strastvena ljubiteljica i poezije, a možda vas iznenadi i podatak da zajedno sa suprugom vodi izdavačku kuću Diligo Liber, koja svesrdno radi na promociji domaćih autora, većinom pjesnika, pa stoga mislim da i ona zaslužuje biti spomenuta u ovoj recenziji.
Kristina Koren Kudelić je tako očito fascinirana tematikom II.sv. rata, i ovo je drugi njen roman koji čitam na tu temu – prvi je bio ‘Savršena laž’ (ratna drama s ljubavnim elementima), koja mi se strašno svidjela, tako da čim se na stranicama njene izdavačke kuće pojavila reklama (mislim da je bila samo ta jedna, na žalost!) za ovaj njen novi roman, odmah sam si ga naručila, jer i ovaj se bavi tom tematikom. Eh sad, teško će mi biti reći koji mi se od ova dva više svidio, jer oba su odlična, no stilski je ovaj možda malo bolje izveden.
Ovdje nam Kristina prepričava događaje koji su se zbili u Belgiiji, Londonu, Njemačkoj i Poljskoj, iz perspektive tri glavna lika (a svaki autor zna da to nije ni malo lako napisati, stoga kapa dolje!), a kroz poglavlja se vraća malo i u prošlost, kako bi nas upoznala s događajima koji su doveli do trenutka u kojem je radnja danas – u vihoru strašnog rata. Radnja je majstorski isprepletena, fantastično razrađena, a obrati su poprilično neočekivani – a opet u drugu ruku, ovo nije neko teško štivo od kojeg će vas zaboljeti glava od razmišljanja, već je napisano vrlo jednostavno i tako elegantno, da ćete se samo izvaliti i uživati u čitanju.
Minimalno o radnji, da vam ju ne spojlam: priča počinje u Belgiji, gdje se Charlotte oporavlja od gubitna svog sina Bena, koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći. Njen suprug krivi nju za njegovu smrt, odnosi među njima su naglo zahladili i on je zatražio rastavu braka, pa se ona sama vratila u kući svojih roditelja. Tamo je gotovo pa izolirana, ne sluša vijesti, ne druži se sa susjedima tog malog mjesta, potpuno se začahurila u sebe i svoju tugu, nadajući se da će joj nebo jednoga dana oprostiti što nije bolje pazila na svoje dijete. A onda ju jednog dana susjed upozorava da iz kuće iznese, sakrije i zakopa sve što bi moglo odati njeno porijeklo – ona je naime Židovka. Zbunjena učini kako joj je on rekao, da bi ubrzo shvatila da je rat koji je bio samo daleki pojam negdje u njenoj podsvijesti došao i do njenih vrata- no spašava ju činjenica da se nije razvela, a njen je suprug napredovao od novinara do njemačkog časnika. Charlotte pokušava kao i svi drugi samo preživjeti to sve i dočekati kraj, a onda joj se život dodatno zakomplicira kada joj na vrata bane RAF pilot kojeg hrabro odlučuje skrivati, ne znajući da ga njen suprug poznaje, te da je i sama povezana s njim na neobičan način…
Knjiga se dotiče ozbiljnih tema, ali ne obrađuje samo II.sv. rat, već govori recimo i o tome kako i naizgled male odluke koje donosimo na svakodnevnoj bazi mogu biti pokretači većih stvari i sudbinskih događaja u našem životu, te kako naše odluke mogu utjecati na živote drugi ljudi, a da mi toga možda i nismo svjesni. No glavni je motiv praštanje, u prvom redu samome sebi, za greške koje smo počinili, i iz kojih bismo trebali naučiti kako biti bolji ljudi, i to je ono što mi se najviše svidjelo u ovoj knjizi.
Zaista moćna priča, majstorski napisana, zanimljiva i intrigantna, napeta i lijepa, i od srca ću je preporučiti svima. Bravo Kristina, jedva čekam svaku tvoju iduću!