Uvijek su me fascinirale priče s elementom putovanja kroz vrijeme, kojih zaista ima puno, i svaka je osebujna i lijepa na svoj način, pa tako i ova. Taj mi motiv dakle nije stran, već mi je itekako dobro poznat u književnosti, pogotovo kada su ljubavni romani u pitanju, pa sam se bojala da ovdje možda neće biti obrađen na neki drugačiji način, no je, i priča me je iskreno oduševila.
Kao prvo, radi se o zaista dirljivoj i slojevitoj priči u jednom paru koji se upoznao za vrijeme studiranja, kada su neko vrijeme bili čak i cimeri. Kasnije su se spetljali, ali nisu ušli u vezu, a tek godinama poslije se ponovo pronalaze i počinje njihova prava ljubavna priča. Vjenčaju se, no kao i svaki bračni par imaju probleme, te svoje uspone i padove.
S godinama i s vremenom dopuštaju da to čini sve veći i veći jaz među njima, sve dok jednog dana on ne ode na posao i pogine, a ona poželi da može vratiti vrijeme unazad i promijeniti koješta iz njihove prošlosti. I ta joj se želja ispuni – svako jutro se budi u određenom danu koji je imao nekakav značaj za njihov odnos, od njihovog upoznavanja, pa sve do tog zadnjeg, kobnog dana.
Isprve ne shvaća u potpunosti značaj tog vraćanja u prošlost, već samo uživa što je ponovo s njim i uživa u svakom trenutku koji može provesti razgovarajući s njim, dodirujući ga, vodeći ljubav s njim, ili proživljavajući neke zaista posebne trenutke, kao što je njihov prvi spoj, ili trenutak kad mu je rekla da ga voli, trenutak kada ju je zaprosio…
A onda odlučuje činiti male, možda presitne promjene u tim danima, u njihovim razgovorima koje su vodili, ishode svađa koje su se dogodile, nadajući se kad taj nevjerojatan ciklus završi on ipak u sadašnjem trenutku, gdje će se neminovno jednom morati vratiti, on ipak neće poginuti.
Kraj je naravno totalno nepredvidljiv, mene je iznenadio, no neću vam ga otkriti, jer priča je toliko emotivna, dirljiva, lijepa, draga i napeta, da mislim kako je trebate doživjeti sami svatko na svoj način. U svakom slučaju, jako navodi na razmišljanje, te propitivanje što mi to u svojim životima uzimamo zdravo za gotovo, i koliko puta kažemo nešto u afektu ili pod utjecajem burnih emocija, a onda poželimo da to nismo izrekli na glas. No izrečena riječ i izgubljeno vrijeme se ne mogu vratiti, doduše ova priča ruši tu pretpostavku, čineći upravo to – dajući glavnoj protagonistici drugu šansu, priliku da ispravi svoje pogreške koje je napravila u toj vezi.
Odlična priča, podsjeća čitatelja da je svaki dan dragocjen uz one koje volite, te da uvijek treba biti bolno svjestan da nikada ne znate kada će vam biti posljednji. Sve preporuke, neizmjerno sam uživala u ovoj knjizi!