Oduvijek sam bila ljubiteljica mačaka, pa kada sam vidjela da je izašla ova knjiga, odmah sam znala da je moram pročitati. Za one koji nemaju tu sreću da žive s mačkama (ja ih trenutno imam dvije), moram reći nešto malo o tim veličanstvenim bićima.
Kako je i sama autorica to vrlo zorno prikazala u ovom svom romanu, mačke su nevjerojatno inteligentna bića. Intuitivna, emotivna i dubokoumna, no ponekad to vješto skrivaju od ljudi. Moje su obje mačke spašene s ulice, nisam imala tu sreću da su sa mnom od malena, a jedna je došla kod mene poprilično traumatizirana svime što joj se dogodilo i trebalo joj je dvije godine da nam počne vjerovati, da se opusti, te da se počne ponašati kao zadovoljna mačka – igrati se i maziti se, naravno samo onda kada to ONA hoće. Drugi nam je mačak vječni tinejdžer, konstantno nečime nezadovoljan, što vrlo glasno i rado izražava različitim tipovima mjaukanja. Uvijek mi je bilo fascinantno proučavati mačje karaktere, analizirati njihove sličnost i razlike, no ono čemu sam se uvijek divila kod mačaka je njihova samodostatnost – nikada vam ne bi priznale da ovise o vama, niti vam pokazale da vas trebaju, ali zato vrlo dobro znaju kada vi trebate NJIH, pa prijeđu olako preko svoje samodopadnosti kadgod ste vi u nekom bedu i treba vam utjeha.
Sve je ovo i autorica ove neobične priče ispričala u obliku mačka koji je njezin glavni junak, nazvan Nana iako je mužjak. Također spašen s ulice, Nana se veže za svog skrbnika nevjerojatnom brzinom, te njih dvojica razvijaju neku svoju komunikaciju, izvrsno razumijevajući jedan drugoga, te živeći u skladu punih pet godina.
Drago mi je da su dijelovi knjige napisane iz perspektive mačke, tako da čitamo i njegove misli, bila bih strašno razočarana da toga nije bilo, jer oduvijek vjerujem da i moje mačke komuniciraju sa mnom non-stop, i poprilično sam sigurna da ih sve vrijeme ja i razumijem. Moja ženka nije od onih mačaka koje će se glasati, ali zato gestama vrlo zorno zna prikazati što joj je na pameti, dok je mačak užasno glasan, ali mu se tonaliteti razlikuju pa nije teško pogoditi zbog čega ‘gunđa’. Ne mogu si zamisliti život bez njih, iako sam svjesna da ću ih jednoga dana izgubiti, jer će na žalost živjeti kraće od mene.
No, skrbnik mačka iz ove priče nakon pet godina odličnog suživota mora svom ljubimcu pronaći drugi dom zbog nepredviđenih okolnosti, koje nam autorica naravno ne otkriva odmah. Podrazumijeva se da ne želi dati svog najboljeg prijatelja bilo kome, već osoba kojoj bi ga ostavio na skrbi mora biti istinski ljubitelj mačaka, pa tako njih dvojica kreću na put u potrazi za nekim iz Saturove prošlosti, tko bi bio idealan kao novi Nanuov skrbnik. Saturo je svima pisao prije odlaska na put, a to je putovanje ujedno i putovanje u Saturovu prošlost, pa kroz izmjenu poglavlja saznajemo da je Saturo oduvijek bio ljubitelj mačaka, da mu Nanu nije prvi ljubimac, dok Nanu otkriva da voli vožnju autom, te da je privrženiji Saturu nego što je to mislio. Odrastao na ulici, nekako je uvijek mislio da je njegov dom kod Satura samo privremen, pa se isprve nije previše uzbuđivao oko mogućnosti da ponovo postane ulični mačak, no ovo zajedničko putovanje bit će prosvjetljujuće i za njega, a ne samo za njegovog skrbnika.
Ovo je roman u prvom redu o prijateljstvu, kako između čovjeka i životinje, tako i o sponama koje stvaramo još u ranom djetinjstvu, a koje nekako ostaju snažne čak i kada odrastemo pa s tim osobama više i ne provodimo toliko vremena kao dok smo bili djeca. Priča je to koja dokazuje da iskrena prijateljstva i dalje postoje, a zorno prikazuje i kako nas ta prijateljstva oblikuju u osobe kakve smo danas. Iako većina nas o tome ne razmišlja, ili možda ne razmišlja tome baš tako često, upravo su naši najbolji prijatelji (bilo ljudski ili oni u obliku naših kućnih ljubimaca) ti koji su ostavili najdublje tragove na našoj duši.
U svakom slučaju, preporučujem ovaj roman svim ljubiteljima mačaka, ili jednostavno svima koji vole lijepe i tople priče o prijateljima. Meni je bio izvrstan, baš sam uživala čitajući ga!