Ovu sam autoricu godinama čitala na engleskom, pa sam se baš razveselila kada sam vidjela da će kod Mozaik knjiga izaći prijevod ovog njezinog romana – vjerujem da će se domaća publika oduševiti stilom pisanja ove autorice, a svi ljubitelji romantičnih i emotivnih ljubavnih priča će doći na svoje s njezinim romanima.

Paige Toon ne piše klasične ljubiće, kod nje su radnje uvijek slojevite i duboke, za neke će možda biti sporije i razvučenije, ali meni jako paše to polagano otkrivanje privlačnosti i rađanje dubokih osjećaja među likovima prije negoli se dogodi nešto konkretno među njima. U njezinim romanima uvijek ima jedna fina doza dramatičnosti, za mene ne pretjerano da bi odvukla u drugi žanr, već taman dovoljno da ukaže na to da život nije savršen, već da se u realnosti zaista mora savladati mnogo prepreka, od kojih su najveće dakako one u nama samima, stoga često ima likove koji moraju proći nekakav bolan proces kako bi na kraju mogli voljeti svim srcem i prepustiti se ljubavi i njezinoj snazi.

Nije ni u ovoj priči ništa drugačije – glavna junakinja biva ostavljena od zaručnika uoči vjenčanja, jer se on zaljubio u drugu ženu. Ono što je kod Paige Toon lijepo je recimo činjenica da ovaj muškarac nije prevario svoju zaručnicu, već su se on i žena u koju se zaljubio pokušali boriti protiv svojih osjećaja, no kada su shvatili da ne mogu živjeti jedno bez drugoga, on se odlučio to iskreno priznati. Ona odlazi u Ameriku kod svog oca ne bi li se malo odmaknula od svega što je podsjeća na otkazano vjenčanje, a to joj je ujedno prilika da s ocem i polusestrom ostvari prisniji odnos. Otac je napustio njezinu majku radi druge žene u koju se zaljubio, pa se čini kao da se povijest ponavlja, no naša glavna junakinja i sama ubrzo shvaća da ne možeš birati u koga ćeš se zaljubiti.

U njezin život neplanirano ulazi muškarac koji je prije nekoliko godina izgubio ženu u tragičnoj nesreći, i koji otvoreno kaže da je još nije prebolio, niti to namjerava, pa se doima kao da će ovo biti priča o nesretnoj ljubavi, no da utješim sve one kojima je to bitno – knjiga naravno ima sretan kraj.

Jako mi se svidjelo sazrijevanje glavne junakinje u ovoj priči, te kako je spoznala da je njezin bivši zaručnik bio u pravu kada je tijekom prekida istaknuo kako njih dvoje nisu bili jedno za drugo, te kako mu je na kraju oprostila što ju je povrijedio, i uspjeli su ostati i prijateljskim odnosima. Isto tako, uspjela je zbližiti se s ocem i maćehom, te pronaći bliskost sa svojom polusestrom, a u tom je cijelom procesu zaliječila i svoje nesigurnosti zbog očevoga napuštanja u ranom djetinjstvu.

Meni je ova priča bila predivna, neizmjerno sam uživala čitajući je, tako da je najtoplije preporučujem, iskreno se nadajući da je ovo samo prva u nizu mnogih koje će Mozaik knjiga prevesti i plasirati na naše tržište.