Roman “Šest dana u Bombayu” vodi nas u Indiju 40-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dubokih društvenih nejednakosti, kolonijalnih napetosti i čvrsto ukorijenjenih tradicija koje osobito snažno određuju živote žena. Autorica kroz intimnu i emotivnu priču uspijeva prikazati položaj žene u društvu koje od nje traži poslušnost, tišinu i prilagodbu, čak i onda kada to znači osobnu nesreću.

Glavna junakinja, mlada medicinska sestra, ima 23 godine i još se nije udala – činjenica koja je u tadašnjoj Indiji gotovo stigma. Živi sama s majkom i osjeća snažnu odgovornost da im objema osigura bolji, dostojniji život. U društvu u kojem su ugovoreni brakovi norma, njezina želja za nečim “više”, za slobodom izbora, ljubavi i osobnim razvojem djeluje kao tihi, ali opasan bunt.

Posebno snažan sloj romana čini prikaz miješanih brakova između Engleza i Indijaca. Djeca rođena iz tih veza nalaze se između dva svijeta, često neprihvaćena od oba. Autorica vrlo suptilno, ali jasno pokazuje kako ih društvo promatra s nepovjerenjem, kao trajni podsjetnik na kolonijalnu nepravdu i društvene podjele.

Rad u bolnici dodatno produbljuje junakinjinu unutarnju borbu. Svjedoči nepravdama, klasnim razlikama i sustavu koji malo koga štiti, a žene gotovo nikoga. Najpotresnije su scene zlostavljanja u braku, osobito priča njezine suradnice i prijateljice iz noćne smjene. Nasilje se prikazuje bez uljepšavanja – kao nešto što se prešućuje, tolerira i smatra “obiteljskom stvari”, nešto u što se nitko izvana, a posebice ne neka žena, nikada ne miješa. Junakinju izjeda nemoć jer zna da sustav ne nudi izlaz, a njezina profesionalna uloga ne daje joj stvarnu moć da promijeni sudbine takvih žena.

Unatoč teškim temama, roman je prožet osjetilnim detaljima koji Bombayu daju toplinu i život. Mirisi začina, opisivanje okusa jela koje njezina majka s ljubavlju sprema za nju da je dočekaju po povratku s posla – sve to stvara kontrast između bogatstva kulture i siromaštva prava. Nije čudno što me knjiga inspirirala da si i sama skuham dhal i ispečem roti (volim izlete u druge kuhinje!); kao da se kroz okuse i mirise može barem na trenutak dotaknuti svijet iz priče i bolje razumjeti njegove likove.

“Šest dana u Bombayu” nije samo povijesni roman, već snažan podsjetnik na borbe koje su žene vodile, i koje još uvijek vode, za pravo na izbor, sigurnost i dostojanstvo. To je knjiga koja ostaje s čitateljem dugo nakon posljednje stranice, tiho, ali uporno, poput mirisa začina koji se zadrži u kuhinji nakon uživanja u jelu koje ne jedete tako često.

Od mene sve najtoplije preporuke!