Dugo sam izbjegavala čitanje ove knjige, i to iz dva razloga. Prvo je to što je knjiga golema, a ja sam u zadnje vrijeme kratka s vremenom, a drugi je bio taj što mi se od svih sestara Elektra najmanje svidjela pri našem prvom upoznavanju. Baš sam bila luda, trebala sam odmah znati da će me, kao i sve prijašnje, i njezina priča totalno izuti iz cipela i preokrenuti mi svijet naglavačke. Nisam čitala sinopsis s korica, pa sam se neizmjerno iznenadila kad me je njezina priča odvela u Afriku. Nisam već dugo čitala priče s radnom smještenom tamo, a inače ih obožavam, pa kad sam shvatila da će ova knjiga biti potpuno veći gušt nego što sam to isprve očekivala, zalijepila sam se za nju kao čičak. Nisam se mogla odvojiti od nje, i žalila sam što mi obaveze ne dozvoljavaju da je progutam u jednom danu. Bila sam luda i jer sam mislila da će me Elektra kao lik razočarati, jer Lucinda je s njom napravila dakako opet majstorski posao – kreirala je predivnu mladu ženu, potpuno pogubljenu u svijetu visoke mode, bogatih i slavnih, koja ne vidi smisao više ničega, pa stoga nije za čuditi se da svoju bol ublažuje votkom, drogom i usputnim seksom. Baš kao i njezina prethodnica Cecily, ni ona nema sreće u ljubavi, što je djelomično i sama kriva, jer uvijek odabire krive muškarce, koji joj slamaju srce bezdušno i okrutno. No da se vratim na Afriku – zemlju koju ću uvijek rado posjetiti, ali samo putem književnosti ili svoje bujne mašte – zaista sam nevjerojatno uživala u opisima svega što se u radnji tamo događalo. Mogla sam vidjeti sve te slike u svojoj glavi, i imala sam dojam da gledam prekrasan film, pa nisam ni opazila koju sam količinu stranica pročitala gotovo u jednom dahu – unatoč tomu što je zaista dugačka, ova se priča zaista brzo čita, a sigurna sam da će svakog čitatelja ostaviti bez teksta, kao što je i mene.
Autorica se ovdje dotiče i mnogih ozbiljnih tema kao što je borba s ovisnošću, pa mi je bilo fantastično čitati o Elektrinom putu prema svom boljitku, tijekom kojeg je shvatila da ne može ignorirati svoju prošlost jer je ona dio nje, pa se konačno odlučuje saznati tko je i odakle zapravo potječe. Iako je vjerovala kako je sama, (unatoč tome što ima sestre nije se osjećala bliskom s njima), te da je nitko ne razumije, jednom kad otvori svoje srce i um drugim ljudima, shvatit će da nije jedina koja se bori sa svojim identitetom, bojom kože, nesigurnostima, te da nije jedina koja nikada nije naučila voljeti sebe. Pojavljuje se tu i pitanje rasizma, suptilno ubačeno, uopće ne pretjerano, tako da ne dominira pričom, ali opet da nas podsjeti da je on sveprisutan unatoč tome što smo u 21. stoljeću. Naravno, opet nas kroz vraćanje u prošlost autorica bolno podsjeća na položaj žena u to doba, a i kroz ovu je priču provukla romansu, tako da ovdje ima svega i svačega, ali savršeno ukomponiranog, tako da će ljubitelji raznih žanrova uživati i u ovom dijelu serijala.
Ne trebam naglašavati – od mene sve preporuke!