Postoje knjige za koje unaprijed mislite da znate što vas čeka a oni vas ”izuju uz cipela” što bi se reklo, i upravo mi se to dogodilo s ovim romanom. Već na prvi pogled naslovnica mi je sugerirala triler, a i napetost koja se provlači kroz cijelu priču lako bi mogla zavarati čitatelja da će dobiti upravo to. Ipak, iako se neizvjesnost doslovno može rezati nožem i tijekom cijelog romana očekujete da će se dogoditi nešto strašno, ovu knjigu ne bih svrstala u klasični triler.

Ovo je prije svega priča o ljudima. O ženama. O tajnama koje nosimo i fasadama koje gradimo.

Kerry Fisher vodi nas kroz živote triju susjeda koje na prvi pogled imaju sve. Svaka od njih pažljivo održava sliku savršenog života, ne samo pred okolinom nego i na društvenim mrežama, gdje prate jedna drugu i uspoređuju vlastite živote s tuđim pažljivo filtriranim trenucima. Pod pritiskom svijeta u kojem svi objavljuju samo ono najljepše, i one očajnički pokušavaju uvjeriti druge – ali i same sebe – da su sretne, ispunjene i da je sve pod kontrolom.

Naravno, stvarnost je sasvim drukčija.

Svaka od njih nosi vlastiti teret, vlastite strahove i tajne koje polako nagrizaju temelje života kakav pokušavaju prikazati. Upravo zato nisu sposobne ostvariti ono što im je zapravo najpotrebnije – iskreno prijateljstvo. Sve dok se ne počnu pojavljivati prve pukotine u tom nevjerojatnom mozaiku laži, njihove međusobne veze ostaju površne, a usamljenost sve veća.

Posebno mi se svidjelo što priču pratimo iz perspektive svake od njih. Fascinantno je promatrati koliko pogrešno tumače postupke jedna druge, koliko zaključaka donose bez poznavanja istine i koliko se sve tri boje zagrebati ispod površine. Kao i u stvarnom životu, često mislimo da znamo kroz što netko prolazi, a zapravo nemamo ni najmanju predodžbu.

Roman vrlo lijepo pokazuje koliko su tajne težak teret. Koliko energije trošimo pokušavajući sačuvati ugled i sliku koju drugi imaju o nama, umjesto da spašavamo ono što je doista važno – sebe, svoje odnose i ljude koje volimo. Jer ono najdragocjenije ne može se kupiti novcem niti pokazati fotografijom na društvenim mrežama.

A onda dolazi kraj.

Iskreno, cijelo sam vrijeme očekivala nešto mračno, tragično i bolno. Fisher je tako vješto gradila napetost da sam bila uvjerena kako slijedi razoran završetak. Umjesto toga, pružila nam je nešto što me potpuno osvojilo – nadu. Svaka od tri junakinje dobila je razrješenje koje je djelovalo prirodno, zasluženo i, prije svega, pozitivno. Nakon tolikog emocionalnog pritiska upravo je takav završetak bio savršen.

Ako bih morala izdvojiti jednu priču, onda je to svakako Kateina. Nemojte me osuđivati, ali njezina sporedna ljubavna priča držala me prikovanu uz stranice. Doslovno sam grickala nokte čekajući kako će završiti i ne mogu sakriti koliko mi je drago što je i ona dobila svoj sretni kraj.

Ovo jedna je od onih knjiga koje vas podsjećaju koliko su iskrenost i ranjivost važne. Da nitko nema savršen život, koliko god njegovi profili na društvenim mrežama uvjerljivo izgledali. I da ponekad upravo skidanje maske predstavlja prvi korak prema istinskoj sreći.

Mene je ova knjiga iskreno oduševila i od srca je preporučujem svima koji vole psihološke obiteljske drame s dozom neizvjesnosti, snažnim ženskim likovima i pričama koje ostaju u mislima još dugo nakon posljednje stranice.