Vjerujem da će čitateljska publika biti podijeljena oko ovog romana. Možda će i pojedini čitatelji imati svoje osobno, ali podijeljeno mišljenje, no ja sam od početka do kraja romana sasvim sigurna u ovo – ljuta sam! Itekako ljuta, na glavnu protagonisticu, i ništa što ona kaže ne može opravdati to što je učinila, i točka, za mene tu rasprave nema.

Eh sad, da kažem o čemu je riječ.

Naša glavna junakinja je spisateljica. Okej, jasno je da ću ja, koja isto pišem možda drugačije reagirati na ono što se dogodilo nego netko tko nije pisac, no neka to ne utječe na vaše mišljenje. Njezin debitantski roman nije baš dobro prošao, odnosno nije joj donio prihode i priznanje koje je očekivala (čitaj: pare i slavu), dok je jedna njezina poznanica već s prvim romanom postala bogata i slavna, a s iduća dva je već bila nagrađivana autorica pa je naša junakinja bila poprilično zavidna na nju. No ipak su se družile, s vremena na vrijeme, otišle na piće ili tako nešto površno. Ova poznata prikazana je kao loša osoba, naravno iz perspektive ove nepoznate – ova druga nam priča cijelu priču. I što se dogodi? Ova poznata se uguši ni manje ni više nego na palačinku, i unatoč svim naporima naše glavne junakinje, nije ju uspjela spasiti pa kad je hitna stigla na mjesto događaja već je bilo prekasno. I sad ide zaplet – preminula je iza sebe ostavila rukopis, netom dovršen, no nitko ga nije čitao, nitko ne zna o čemu je, nitko ne zna apsolutno ništa o njemu. Vidite već kamo idemo – glavna protagonistica uzima rukopis i prisvaja ga.

Ja šizim – pa kako je mogla, odakle joj ta ideja, zašto, užas, sram ju bilo!

No ona ima sva moguća opravdanja koja možete zamisliti, pa pokušava uvjeriti i sebe i čitatelje da je to bilo jedino ispravno – taj će joj rukopis omogućiti ono što ionako smatra da zaslužuje, a nakon što je predano, mukotrpno i zaista kreativno radila na njemu, na kraju cijelog procesa ona zaista taj roman smatra svojim.

Ja kažem – ne, ne, ne i ne! Za mene je to krađa i točka!

Ali ne, ona uporno raspreda o tome kako je izmijenila ovo, ispeglala ono, dodala ovo, izbacila ono, promijenila to i to, pa se na koncu čini da od prvobitnog rukopisa nije ostalo gotovo ništa, možda samo gruba skica, ideja, koncept, sinopsis.

Opet – za mene to NE i ćao! Vidite sad kako sam se nasekirala?

Onda se pri pripremi izdavanja pojavljuju problemi, koje nam sama naslovnica savršeno sugerira i ilustrira, no neću vam previše odavati, jer se iskreno nadam da ćete ovu priču pročitati i vi, te da ćete mi onda napisati svoje iskreno mišljenje o svemu.

Ja i na kraju romana ostajem pri svom – mogla je učiniti toliko toga, na ispravan način, s tim rukopisom, i svejedno zaraditi novce koji su joj istinabog zaista potrebni, a usput i steći ugled koji bi joj, doduše polako, omogućio uspinjanje na ljestvici čitanosti, no ona se odlučila na krivično djelo, na laž, na prevaru…

Preporučujem, napet, zanimljiv, intrigantan, te jako lijepo dočarava svijet izdavaštva u Americi – usput samo molim čitatelja da si ne zamišljaju da sve isto tako funkcionira i kod nas, jer je kod sasvim druga priča!