Na samom početku ove recenzije moram zamoliti sve ljubitelje stalker romansi da prime moje najdublje isprike zbog svega što ću napisati o ovom romanu, te unaprijed spojlam osvrt odmah ga proglašavajući negativnim. Žao mi je, ali ja sam ovo štivo doživjela na posve drugačiji način nego što će ga doživjeti ljubitelji ovakvih priča.
Kao prvo, moram reći da me je knjiga strašno zabavila. Je, nasmijala me je pošteno, a bilo je trenutaka kad sam se valjala od smijeha i sa suzama u očima razmišljala čitam li ja zaista nešto što je okarakterizirano kao dark romansa, i nešto što ljudi nazivaju ljubavnim romanom? Par puta sam i pomislila – je l’ to mene netko zafrkava? Ali ne, ovo uistinu je svrstano u ljubavne romane, i žanr stalker romance zaista postoji, te ima svoju publiku – kao uostalom i sve ikada napisano i objavljeno. Dakle, dragi fanovi, moje isprike još jednom!
Kao drugo, meni je priča bila neuvjerljiva od početka do kraja. Da, da, pročitala sam je cijelu, jer je u meni tinjala mala nada da će se s većim brojem stranica nešto popraviti, te da će se pojaviti dio koji će dati neki smisao cijeloj ovoj lakrdiji/parodiji od priče. No na žalost nije, tako da je za mene zabava trajala skroz do kraja ove debeljuce. Pa dobro, mislim si, bar sam se opustila i pošteno nasmijala, nije izgubljeno vrijeme, nije mi žao što sam je iščitala od početka do kraja.
Kao treće, stil pisanja mi je bio kao da čitam nešto što je napisala srednjoškolka, ili malo bistrija osnovnoškolka. Opet isprike, znam da će nekome vjerojatno i to pasati, ali i sama autorica koja progovara kroz glavnu junakinju, jer piše ih prvoga lica, u više navrata kroz roman navodi kako je sve to suludo, nevjerojatno, neuvjerljivo. I je, zaista je. Meni je nekako bilo kao da gledam parodiju na nekakav izuzetno loš hororac s primjesama ljubića – kao da netko ovim romanom ismijava ta oba žanra zajedno. Ako je to bit priče, e onda je baš sve odlično pogođeno, jer sve, baš sve mi je bilo zaista presmiješno. Iako doduše ima i zabrinjavajućih dijelova, no ako krenem ulaziti još i u to, ovaj će osvrt imati previše teksta, pa ću preskočiti svoju zabrinutost da bi vrebači mogli postati popularni (i potencijalno opasni!) kod žena.
Da se osvrnem malo na radnju: mlada žena, u dvadesetima, koja je uspješna spisateljica, nasljeđuje kuću u stilu gotičke građevine koja bi sama po sebi bila utjelovljenje Halloweena, u kojoj obitava utvara njezine prabake Gigi, koja je – pazite sada – također imala svog osobnog vrebača, za kojeg se sumnja da ju je i ubio. U roman su umetnute stranice dnevnika nesretne Gigi koja se zaljubila u tog svog vrebača, pa joj je zbog njega propao brak. No naša junakinja neće baš tako brzo „pasti“, bit će tu odrezanih ruku isporučenih na njezin prag, mučenja, hladnokrvnih smaknuća snajperom, pa onda igranja skrivača po toj njezinoj kući strave, izuzetno cringe scena seksa (u kojima ona čak i ne daje svoj pristanak, trpi bol, a doživljava i poniženja te fizičko kažnjavanje!!!) – dakle imamo tu jedan krasan „sataraš“ svega i svačega nabacanog dok ne dođemo do, ajmo ga tako nazvati, sretnoga kraja u kojemu taj naš par vrebača i spisateljice konačno priznaje da su stvoreni jedno za drugo.
U knjizi njega autorica naziva sjenka, i zaista je zanimljiv lik, to moram priznati, no ovom dijelu serijala nismo dobili objašnjenje zbog čega ga uzbuđuje vrebanje, zastrašivanje, te praktički prisiljavanje na seks objekta svoje opsesije, a glavna junakinja je nazvana manipulatoricom, iako ja to osobno u ovom dijelu priče nisam povezala ama baš ni s čim iz njezinoga karaktera – meni je djelovala kao nedovršen lik, netko tko se i dalje traže, netko tko se gradi (mlada je!), netko tko nemam pojma što bi sa sobom, a također nismo saznali zbog čega je ipak osjećala uzbuđenje u toj igri mačke i miša, u kojoj je naravno ona bila miš (on joj tepa s mišice, a ona njemu govori mačiću!).
Za kraj, iskreno se nadam da ćete uzeti ovu neobičnu knjigu u ruke, te ju pročitati i javiti mi se sa svojim (iskrenim) dojmovima – priča je to koja se ne zaboravlja, te o kojoj bi se zaista dalo diskutirati naširoko i nadugačko, jer nisam s ovim osvrtom ni zagrebala površinu onoga što bih mogla o njoj još reći.
Preporučujem, dakako, treba čitati i ovakva štiva, ako ništa drugo, onda iz čiste zabave!