Ova je knjiga savršen primjer kako se rađaju predrasude, ali isto tako i kako ih se uspješno razbija. Mjesto radnje – Kanada, država za koju sam ja sve do ove knjige mislila kako je savršena. Kako je super uređena, te kako nisu imali nikakvih mrlja u svojoj prošlosti – da, da, teška predrasuda s moje strane, posve razbijena ovim književnim djelom. Glavne junakinje – žene, majke, djevojčice, kćeri i njihov položaj u društvu, nedugo nakon II. sv. rata.
Petnaestogodišnja Maggie zaljubljuje se u Francuza, no njezin otac, ponosni Englez, ne želi ni čuti za tu vezu. Ne zato što je ona premlada, već zato što je odabranik njezinog srca Francuz, a njemu su oni svi isti, a u taj koš vrlo licemjerno trpa i svoju suprugu, njezinu majku, koja je Francuskinja, i koju je spasio iz užasno siromašne četvrti Quebeca. Maggie ostaje trudna s svojim dečkom, pa je roditelji šalju kod tetke kako bi prikrili obiteljsku sramotu. Tih godina bilo je nečuveno da mlade majke same podiži svoju djecu, a skandal koji bi zbog toga izbio zasigurno bi uništio očev ugled i posao, pa Maggie nema izbora nego prekinuti sve kontakte s djetetovim ocem, i pristati da se dijete da na posvajanje. No s obzirom na to da je rođena sa žuticom, potencijalni usvajatelji odustaju, te njezina kći Elodie biva smještena u dom za neželjene djevojčice. Da priča bude gora, taj će se dom kasnije, odlukom jednog idiota na vlasti, kao i svi drugi, prenamijeniti u umobolnicu, pa će sve neželjene djevojčice odjednom dobiti nalaze kako su umno zaostale, lude, poremećene. Ni tu hororu nije kraj, jer te su domove vodile redovnice, koje su se nemilosrdno iživljavale na djevojčicama zajedno s liječnicima koji su, tadašnjim prestrašnim metodama poput lobotomije, liječili i one koji su zaista imali neke teške dijagnoze, ali i one koji su samo bili neposlušni ili pokušavali pobjeći s tih mjesta. Sve se zataškavalo, pa je Maggie bilo nemoguće pronaći svoju kći jednom kada se to odlučila napraviti, njoj su lagali da je umrla kao mala, a Elodie su lagali kako joj je majka preminula tijekom poroda. Sustav je jednostavno onemogućavao da se majka i kći spoje, iako su obje to silno željele, i godinama to priželjkivale.
Cijeli je roman užasno napet i dramatičan, te je do samoga kraja neizvjesno hoće li ove dvije duše pronaći put jedna k drugoj, no s obzirom na to da je slojevit, tu imamo i teme kao što su ljubav, obiteljski život, odnosi roditelja i djece, praštanje, preživljavanje nakon trauma, suočavanje s prošlošću, oprost. Izrazito dobro drži pažnju čitatelja, iako je tema tužna i potresna, no kao što sam rekla, odličan je prikaz jednog razdoblja u povijesti, o kojemu se itekako treba pisati i čitati, baš kako se ne bi zaboravilo na njega, te kako se ta povijest ne bi ponovila.
Za kraj mogu samo reći da sam sretna što živim u 21. stoljeću, gdje žene ipak imaju bolji status nego tada, a na samohrane se majke više ne gleda s toliko predrasuda kao onda, te se trudnoća prije braka više ne smatra skandalom kojeg se pod svaku cijenu treba zataškati.
Sve preporuke od mene, priča me je zaista dirnula duboko u srce!