Knjiga Inteligentna prehrana ostavila je na mene dojam ozbiljno i promišljeno napisanog djela. Autor svoje tvrdnje iznosi jasno, sustavno i uz obilje objašnjenja, a gotovo svaku važniju tezu nastoji potkrijepiti primjerima iz prakse i znanstvenim objašnjenjima. Čita se relativno lako, bez obzira na to što se bavi kompleksnim temama, i u tom smislu joj se doista nema što zamjeriti.

Ipak, unatoč tome što sve „ima smisla“, iz nekog me razloga autor nije u potpunosti uvjerio. Primjerice, razumijem i prihvaćam ideju da je današnji industrijski obrađeni gluten problematičniji nego nekad, kao i činjenicu da prekomjeran unos ugljikohidrata dugoročno nije dobar ni za koga. Taj dio priče mi je logičan i u velikoj mjeri već poznat. Međutim, ne mogu se oteti dojmu da bi prehrana koja obiluje masnoćama i namirnicama životinjskog podrijetla, a koja se implicitno ili eksplicitno zagovara kao alternativa, mogla biti jednako (ako ne i više!) štetna.

Moj se osobni zaključak, nakon čitanja knjige, svodi na jednostavnu ideju umjerenosti: jesti raznoliko i umjereno sve, osim povrća. Povrće mi se čini kao jedina skupina namirnica u kojoj se doista nalazi sve ono bez čega ne možemo – vitamini, minerali, vlakna i fitonutrijenti – dok bi sve ostalo trebalo biti pažljivo dozirano i prilagođeno pojedincu.

Posebno sam skeptična ostala prema dijelovima knjige u kojima autor navodi primjere svojih stvarnih pacijenata, kod kojih je prehrana bez glutena navodno gotovo „magično“ uklonila migrene, tremore, depresiju i druga ozbiljna zdravstvena stanja. Takvi su mi primjeri zvučali pomalo pojednostavljeno, pogotovo iz osobnog iskustva jer sama sam jednom bila na bezglutenskoj prehrani gotovo pet mjeseci i unatoč tome sam i dalje imala migrene i česte glavobolje. To, naravno, ne znači da bezglutenska prehrana nekima ne pomaže, ali ostavlja dojam da rješenja nisu ni univerzalna ni tako jednostavna.

Unatoč svemu, knjiga svakako vrijedi čitanja. Donosi korisne podsjetnike, primjerice na to kako prevelik unos ugljikohidrata s vremenom može dovesti organizam u stanje pretilosti i kronične, tihe upale, što potom povećava rizik od inzulinske rezistencije, dijabetesa i niza drugih ozbiljnih zdravstvenih problema. Taj mi dio nije bio potpuno nov, ali mi je dobro došao kao osvježenje i potvrda onoga što već intuitivno znamo, a često zanemarujemo.

Ukratko, ako vas zanima literatura o prehrani i želite proširiti perspektivu, Inteligentna prehrana je knjiga koju vrijedi pročitati. Čak i ako se ne složite sa svim autorovim zaključcima, dobit ćete priliku preispitati vlastite navike. Činjenica je da se većina ljudi danas hrani nezdravo i prilično neinteligentno, oslanjajući se na instant jela i brza rješenja – a zdravlje, kao i svaka ozbiljna promjena, traži vrijeme, strpljenje, upornost i ustrajnost.