Ovaj mi se nastavak nešto više svidio. Možda zato što je napisan iz njegove perspektive, pa nastavak priče o Ravenu i Magnusu nastavljamo sada čitati kroz njegove misli. Ovdje mi je priča i malo bolje razrađena, te smo konačno dobili i obrazloženje zašto su Magnus i njegov brat takvi kakvi jesu. Ne i opravdanje, a što se mene tiče ni oprost, ali dobro, roman je dark romansa, pa sam već navikla da kod tog žanra ljubav prevladava i ono najgore, najcrnje i najružnije.
U početku romana mi je bilo teško čitati koliko Magnus mrzi Raven jer se osjećao izdanim. Spasio ju je, a ona se vratila da spali njegov logor do temelja. U tom je požaru poginulo nekoliko stražara, a i on sam je gotovo pa izgubio život, no Raven ga je u zadnji čas spasila iz vatre, zbog čega je dobila opekline 3. stupnja. Zanimljivo, na kraju prvog dijela nije bilo govora o tome, niti opisa kako je te ozljede sanirala u bolnici. Mislim, ljudi, opekline 3. stupnja, koje ostavljaju ožiljke! Zašto je to bitno? Zato što će ti ožiljci biti dokaz da je njoj stalo do Magnusa, i njemu prvi pomak prema povratku svojim osjećajima prema njoj. Uspjet će nadvladati tu svoju mržnju, ali tek nakon što ona umjesto njega primi nož u trbuh, jer otkako je logor nanovo izgrađen, a Raven ponovo dovedena u njega na doživotan prisilni rad, Magnus se nosi s više problema – pokušava zaraditi oprost od brata koji ga je kaznio teškim unakažavanjem, pokušava održati mir među stražarima koji ga mrze i žele ubiti, pokušava se kloniti Raven i negirati sve što osjeća prema njoj. No, njihova je spona prejaka, a Raven je njemu preposebna, tako da će proći tu još zlostavljanja i trauma koje mi moramo čitati kako bi ovo dvoje našlo svoj put jedno prema drugome. Sigurna sam da će ljubitelji dark romansi uživati, meni je bilo malo to sve too much, ali dobro, probala sam pažnju usmjeriti na ovo dvoje glavnih likove, te na ponovo rađanje nježnih i snažnih osjećaja među njima.
Melani je s Fenderom, Magnusovim bratom, pa iako se isprve čini da je s njime samo radi njegovog novca i moći, te kako bi manipulirala njime da oslobodi Raven, kasnije se pokaže da su i njih dvoje ipak zaljubljeni, iako Fender to ispočetka žestoko negira. No, Magnus vidi da nikada prije nije toliko držao niti do jedne žene, kao što ni on sam prije Raven nije mogao zamisliti da bude u vezi, niti da spava pored nekoga. Za njih dvojicu, žene su prije ove dvije sestre bile samo tijela koja su iskorištavali za svoj užitak. Iako je Raven uvijek mislila da je u sestrinoj sjeni, oduševljena je što konačno ima muškarca koju u njoj vidi sve ono najkvalitetnije i najljepše, a Magnus zaista shvaća da je ona čista dobrota, čisto svjetlo, čista ljubav, i taj dio mi je bio divan za čitanje.
Eh sada, kraj priče mi je nekako bio neuvjerljiv. Neću vam spojlati ako ga niste čitali, no tu mi nešto nije bilo baš sve kako treba. Fender se po meni nikada neće iskupiti za sve što je učinio – ali s guštom ću pročitati i ostala dva nastavka, pa mu dozvoliti da me pokuša demantirati – čak bi voljela i da to uspije učiniti, ali teško. No, vidjet ćemo, jer zaista sam znatiželjna pročitati i priču o Melanie i Fenderu, autorica me je uspjela zainteresirati da nastavim dalje, što se toga tiče svaka čast – knjige zaista drže pažnju, i unatoč zgražanju na pojedine scene, jednostavno sam morala čitati bez predaha da saznam što će se iduće dogoditi.
Zaključak: tko voli – nek izvoli! :D