Vjerujem da je većina vas pročitala legendarnu knjigu „Frankenstein“. Ili barem pogledala film? Ja jesam naravno, i jedno i drugo. Knjigu sam s guštom čitala, čak više puta, na engleskom tijekom studija engleskog jezika i književnosti, i još uvijek imam 30 godina star primjerak te moje ‘lektire’. No nikada nisam previše razmišljala o toj spisateljici, iskreno, sve dok se nije pojavila ova knjiga.
Samo da vas podsjetim: ta je knjiga napisana 1818. godine. 1818! Možete li si zamisliti da jedna ŽENA napiše takvu knjigu, u to doba? E pa, napisala je. Ako nekim slučajem niste čitali, priča govori o znanstveniku Viktoru Frankensteinu koji je proveo eksperiment kreiranja čovjekolikog bića, sastavljajući različite dijelove tijela s različitih trupala, da bi ga na koncu oživio s pomoću električnog naboja. Jeziva je to priča strave i užasa, koja neće nikoga ostaviti ravnodušnim, te koja je uistinu slojevita i duboka, očito kao što je bila i sama njezina autorica.
Eh sad, kako je uopće jedna žena u to doba došla na takvu ideju? Ova knjiga vrlo zorno prikazuje taj dio njezinog života, te nas uvodi u tu priču polako ali sigurno, i temeljito. Mary je oduvijek bila dobra pripovjedačica, a i sama je obožavala književnost, te je prijateljevala sa svjetski poznatim Lordom Byronom, a njezin je nevjenčani suprug također bio pjesnik. Knjiga započinje u trenutku kada je postala majka, te kada pokušava navigirati kroz majčinstvo ali i buran društveni život koji je iznimno voljela. Vrlo napredna za ono doba, intelektualka, feministica te nadasve liberalna i žena nevjerojatno širokih svjetonazora, Mary je na ideju za svoj planetarno popularni roman dobila na jednom izazovu – na Ženevskom jezeru, dok je bila u posjetu Lordu Byronu i pokušavala se nositi s gubitkom kćeri i noćnim morama vezanim uz taj nesretni događaj, nakon jedne, za ono doba pomalo raskalašene zabave, njihov domaćin predlaže da održe mini-natjecanje u pisanju horor priče. U to doba, gotičke su priče strave bile vrlo popularne, rekla bih gotovo jednako kao i romanse, a Mary se već jednom okušala u sličnom izazovu, te i pobijedila.
Ovaj nevjerojatan roman daje nam uvid u život spisateljice koja je ostavila nenadmašan trag u svjetskoj književnosti, te koja je pokrenula trend pisanja horor priča. Mislim da je ova knjiga neizostavna s TBR popisa za sve koji vole biografije i slične žanrove, te za sve koji su barem jednom osjećali duboko poštivanje i divljenja prema autorici, koja se očito s gubitkom neprežaljenog djeteta nosila na svoj osebujan način, vjerojatno ni ne predviđajući da će se jednog dana po tom njezinom romanu snimati megapopularni hororci.
Prepun promišljanja o smislu života, smrti i životu nakon smrti (ako on postoji), ovaj roman nam kroz uvid u razmišljanja Mary Shelley otvara prozore u neke druge svjetove, postavlja dramatična pitanja i potiče na razmišljanja o odgovorima na njih, te vrlo zorno prikazuje kako se emocije, prijašnja iskustva, osobni doživljaji, najdublje skrivene poruke, te vrlo intimne misli polako isprepliću te u konačnici tvore remek djelo književnosti, po kojemu će ova autorica ostati vječno zapamćena. Jer pisanje nije samo prepričavanje priče, svaki pisac, htio-ne htio, u svoje priče unosi veliki dio sebe, utiskuje u tu priču ono svoje najbolje i najdraže, a svaka je priča kao rezultat toga odraz svog autora.
Vjerojatno o tome nikada niste razmišljali, sigurna sam, nikada se niste pitali kako zapravo nastaje roman, i koji su to sve čimbenici koji utječu na njega? Pa, ova knjiga daje odgovore i na ta pitanja, upravo kroz nevjerojatno putovanje kroz jedan značajan dio života Mary Shelley. Od mene sve najtoplije preporuke, ja sam čitajući ovu knjigu zaista jako uživala!