Od svih neobičnih književnih likova s kojima sam se ja imala sreće susreti, Sally je vjerojatno najneobičnija. Naslov izvrsno paše uz priču, jer ona jest njezina glavna protagonistica, no treba naglasiti da je ovo izvrstan triler koji se bavi i drugim likovima, čije priče pratimo istovremeno s njezinom. Dakako, ona dominira i sve se vrti oko nje, a njezina priča počinje uistinu groteskno i šokantno – bacanjem preminulog oca u smeće i kremiranjem njegova trupla u njihovoj kućnoj palionici smeća.
Nakon ovakvog uvoda, jasno vam je da ne slijedi ništa dobro, jer naravno saznat ćemo zašto je Sally toliko neobična, da je tako doslovno shvatila riječi svog oca, izrečene vjerojatno u šali dok se ona brinula o njemu njegove posljednje dane života. Neću otkrivati sve detalje, jer bih iskreno voljela da ova priča i vas iznenadi, zgrozi, zgadi, udari, emotivno razbaca na sve strane, ali i intrigira do te mjere da je jednostavno ne možete prestati čitati jednom kada je uzmete u svoje ruke. A priča je zaista vrijedna čitanja, jer unatoč ružnoj strani krimi/triler pozadinske radnje, na koncu je to jedna topla priča o prihvaćanju drugačijih kao što je Sally, te o tome koliko podrška naših najbližih, ali i okoline i sredine u kojoj živimo može utjecati na naše duševno stanje i mentalno zdravlje.
Ključ svega je naravno razumijevanje i empatija, nešto što Sally ne pokazuje ispočetka previše, no nakon više godina terapije i samopreispitivanja, njezin je napredak golem, te se uspijeva gotovo posve integrirati u društvo, odvijajući jedno bilo kakve intimne veze, deklarirajući se kao aseksualna osoba. Sally je imala težak i traumatičan početak života, kojeg se na sreću ili nesreću uopće ne sjeća, no taj ju je početak oblikovao u odraslu ženu koja je društveno neprilagođena, emotivno osakaćena ali odmah, od samoga početka, je jasno da je ona u svojoj biti dobra i draga osoba, koja ljudima želi samo dobro.
Priča prikazuje u nekoj mjeri i razvoj psihijatrije i psihoterapije, te položaj žena liječnica u toj branši u vrijeme Sallynog odrastanja, te mušku dominaciju koja je na žalost i dandanas sveprisutna na više polja društvenog djelovanja. Na žalost, iako smo u 21. stoljeću, i dalje nas okružuju muškarci koji misle da su sve žene intelektualno i tjelesno inferiorne njima, te da trebaju poslužiti samo za „one potrebe“, a ako pri tome uspiju proizvesti muškog nasljednika, tim bolje. Sve ostalo čini žene samo teretom i smetnjom, na što ova priča okrutno ukazuje.
Brutalno je iskrena, kao i sama glavna junakinja priče, pa vjerujem da nekima neće dobro sjesti na želudac, no unatoč tome što je iznimno dramatična i na trenutke jako potresna, ova slojevita i duboka priča dokaz je da naše formativne godine uvjetuju kakvi ćemo mi ljudi kasnije postati, te nas sve koji smo proživjeli lijepa djetinjstva podsjeća kako bi itekako trebali biti zahvalni na njima.
Da je teško štivo, je, ali da isto tako vrijedi svake minute odvojene za čitanje, i to je isto istina. Što se mene tiče, ovo je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala ove godine, i vjerujem da ide na listu onih nezaboravno odličnih kod mene. Dakle, sve preporuke, pogotovo ljubiteljima psiholoških trilera!