Morala sam odmah guglati riječ oblizeki, koja mi je nakon čitanja ove knjige postala jedna od najdražih riječi. Za one koji možda ne znaju, oblizeki su ona baš, baš ukusna jela – prave poslastice i delicije u kojima se gušta svim osjetilima, a nakon kojih biste najradije polizali prste. I iskreno, teško je zamisliti ljepši naslov za jednu ovakvu knjigu.

“Oblizeki” su knjiga koju sam imala sreću dobiti na poklon od same autorice, Božice Brkan. Posebno me razveselilo što se i ona razveselila kada je čula da u svojoj kuhinji imam policu na kojoj skupljam kuharice. Da, osim što sam ovisnica o knjigama, jednako sam zaljubljena i u kuhanje, pa su kuharice već godinama moja velika slabost. Na mojoj se polici nalazi lijepa zbirka, a ova je knjiga među njima zauzela jedno posebno mjesto.

Od prve do posljednje stranice iskreno me oduševila.

Nevjerojatan je to spoj starih crno-bijelih i suvremenih fotografija, recepata, priča, uspomena, citata, novinskih tekstova i razmišljanja, a sve je utkano u jednu veliku ljubav prema Moslavini. Ovo nije samo kuharica. Ovo je knjiga o ljudima, tradiciji, običajima i sjećanjima. Knjiga koja čuva ono što vrijeme polako odnosi.

Neki su me recepti odmah vratili u djetinjstvo i podsjetili na bakine oblizeke u kojima sam neizmjerno uživala. Jednako sam uživala i razgledavajući prekrasne fotografije moslavačkog kraja, s kojim, moram priznati, nisam bila osobito dobro upoznata. Svaka stranica otkriva nešto novo i budi želju da se barem na trenutak otputuje tamo.

Posebno su me oduševili recepti zapisani na dijalektu. Smatram da bismo naše dijalekte trebali njegovati, čuvati i prenositi budućim generacijama, jer upravo su oni dio našega identiteta.

Čitajući ih, vratilo mi se jedno davno sjećanje iz djetinjstva. Bila sam na moru kada mi se na plaži obratio stariji gospodin na dijalektu koji mi je tada bio potpuno nerazumljiv. Iskreno sam mu rekla da ga ništa ne razumijem, uvjerena da je stranac. Naslonio se, nasmiješio i na savršenom književnom hrvatskom rekao: “Tužno je što živimo u istoj državi, a ne razumijemo se.”

Taj trenutak nikada nisam zaboravila. Mislim da sam tada bila tek u prvim razredima osnovne škole, ali upravo je tada u meni proradila znatiželja prema različitim govorima, riječima i običajima našega kraja. Počela sam primjećivati koliko su različiti dijelovi Lijepe Naše posebni, koliko za istu stvar koristimo različite riječi i koliko je upravo ta raznolikost naše najveće bogatstvo.

A upravo to bogatstvo ova knjiga prikazuje na najljepši mogući način.

U njoj ćete pronaći recepte koje će mnogi prepoznati iz vlastitih domova, možda pod drugim nazivom ili u malo drukčijoj izvedbi. Bit će i onih koji će vas potpuno iznenaditi i potaknuti da ih prvi put pripremite. Slano i slatko. Kiselo i ljuto. Jela na žlicu, pečenja, predjela, glavna jela i slastice – ovdje doista svatko može pronaći nešto za sebe.

Mene je posebno osvojilo poglavlje posvećeno moslavačkim slasticama, ali jednako su mi zanimljivi bili i novinarski tekstovi, poput prekrasnog “Kruha kao sudbine”, koji knjizi daju jednu sasvim novu dimenziju.

U ovu je knjigu uloženo neizmjerno mnogo ljubavi, rada, vremena i predanosti. Iskreno mislim da ona zapravo nema cijenu. Koliku god brojku stavili uz nju, neće biti dovoljna, jer se na svakoj stranici osjeća želja da se sačuvaju recepti, priče, riječi i uspomene koje čine identitet jednoga kraja. Zato vjerujem da svi koji ovu knjigu imaju na svojim policama mogu reći da čuvaju pravo malo blago.

Nisam je pročitala u jednom dahu.

U njoj sam uživala tjednima, polako, poglavlje po poglavlje. Dopuštala sam joj da me vraća u neka lijepa sjećanja, ali i da stvara nova, upoznajući me s Moslavinom na način na koji to nijedan turistički vodič ne može. Istovremeno sam kroz njezine stranice upoznavala i autoricu, čija se ljubav prema rodnom kraju osjeća u svakoj napisanoj riječi.

Zato joj još jednom od srca želim reći hvala. Na ovoj prekrasnoj knjizi i na daru koji je mnogo više od kuharice.

Ne znam može li se ”Oblizeki” pronaći u knjižnicama ili knjižarama, ali ako vam se pruži prilika da dođete do nje, nemojte je propustiti. Odvojite vrijeme, nemojte je žuriti pročitati. Listajte je polako, uživajte u fotografijama, pričama i receptima. Sigurna sam da će svatko u njoj pronaći barem jedan okus, jednu riječ ili jednu uspomenu koju će ponijeti sa sobom dugo nakon što zatvori posljednju stranicu.