Moram priznati da sam knjizi “Odjeci” pristupila s dozom opreza, ali i znatiželje. Horor s motivom uklete kuće i duhova koji je opsjedaju, domaći autor k tomu svemu, ali uz suvremeni kontekst – već tu je Danijel Špelić pogodio nekoliko mojih slabih točaka. Hrvatska književnost, ruku na srce, nema baš obilje napisanih i izdanih horora, a još manje onih koji se oslanjaju na klasične, ali učinkovite motive poput uklete kuće, što je meni jedan od najdražih klišeja kada su hororci u pitanju (pa čak i kod filmova). Upravo zato sam bila ugodno iznenađena ovim njegovim romanom.

Atmosfera je ono što ovaj roman nosi. Kuća u Odjecima nije samo prostor, ona je živi organizam, mjesto koje pamti, šapuće i pritišće. Vrišti čak u nekim trenutcima, škripi od težina koraka, proizvodi zvukove koji lede krv u žilama. Čitanje je često bilo jezivo, ne kroz jeftine trikove jer Špelić se njima nikada ne koristi, pa tako nije ni ovdje, nego kroz stalni osjećaj nelagode i slutnje da nešto nije kako treba. Iako osobno nisam osjetila pravi strah dok sam čitala, napetost je bila stalno prisutna – dovoljno snažna da knjigu jednostavno ne mogu ispustiti iz ruke. A nisam joj se mogla posvetiti tako da je pročitam odjednom, u jednom dahu, stoga sam baš bila nervozna oko kraja priče. Kako se kraj probližavao, pitala sam se kako bih JA završila ovu priču, no ono što je Špelić s njom napravio nije mi bilo ni u peti. Kraj je odličan, zaista maestralno odrađen, to je sve što ću reći.

Posebno mi se svidjelo kako Špelić vješto kombinira horor s krimi elementima. Taj sloj dodatno pojačava dinamiku radnje i tjera čitatelja da stalno slaže djeliće slagalice. Likovi su psihološki odlično razrađeni, uvjerljivi u svojim strahovima, slabostima i motivima, što cijeloj priči daje dubinu i ozbiljnost. A odlično je objašnjen i pojam po kojem je roman i dobio ime – ODJECI, no to ću ipak izostaviti iz osvrta da ga ne spojlam onima koji za njega još nisu čuli (ja jesam, no svejedno sam uživala u Špelićevoj interpretaciji!).

Jedno od najvećih iznenađenja za mene bio je romantični element koji se nekako kao stidljivo provukao kroz priču – nešto što uopće nisam očekivala u ovom žanru. Upravo ta nježnija nota stvara snažan kontrast s mračnom atmosferom romana i dodatno produbljuje emocionalni doživljaj priče.

Ukratko dakle, “Odjeci” su napeto, atmosferično i zrelo štivo koje pokazuje da domaći autori itekako znaju napisati kvalitetan horor. Iako me knjiga nije prestrašila, očarala me svojom atmosferom, strukturom i sigurnom autorskom rukom. Za mene – majstorski napisan domaći horor koji dokazuje da ovaj žanr ima itekako mjesta na našoj književnoj sceni.

Ako volite horore s ukletim kućama, psihološku napetost i priče koje vas polako uvlače pod kožu, “Odjeci” su knjiga koju vrijedi pročitati.