Napravila sam kardinalnu grešku i uzela ovaj roman čitati ujutro uz kavicu, prije posla. Da ne kažem da sam se trgnula u nekom trenutku jer mi je srce previše tuklo od napetosti i uzbuđenja, pa me to primoralo uzeti pauzu, samo da bih vidjela da kasnim na posao. Stigla sam gotovo u zadnji čas, naravno noseći knjigu sa sobom. Upućujem sve oko sebe da me taj dan ništa ne pitaju, i svaku pauzicu i priliku za čitanje iskorištavam maksimalno, dok ne dođem do kraja priče. A onda gledam zid i mislim si – moj Bože, kako napisati osvrt na ovo? Kako? There are no words!

Miro Morović je radnju ovog svog romana smjestio na jedan naš otok. Nije toliko bitna ta činjenica, meni barem, ja sam jednako voljela i njegove romane čija se radnja odvija „preko bare“,  no moram iskreno priznati da je ova njegova odluka doprinijela tome da je priča (barem za mene) bila preprepreprerealistična. Ono, kao reportaža iz novina, koju je netko pretvorio u roman. Kao da je ovo stvarni život, a ovi likovi kao da postoje, ili su barem postojali, ako se držimo priče.

Dakle, ne postoje riječi, evo ja ne znam odakle da krenem u ovome osvrtu, što da prije krenem hvaliti. Stil pisanja – maestralan! Priča nas u uvodu navodi na limb između pakla i raja, uvlačeći nas u misli pripovjedača za kojeg ćemo sve do kraja misliti jedno, da bi nas zadnje stranice ovog krimi-trilera šokirale do te mjere da ćemo se zapitati odakle Moroviću takva genijalna ideja za zaplet i kako mu je zaboga pošlo za rukom da nas uvjeri u sasvim nešto drugo dok smo čitali njegov roman.

Hm, da, čujte, neću vam ja tu raspredati o radnji, neka vaš šokira kao i mene, reći ću samo da je obrat na kraju posve neočekivan, iako će vam biti jasno da autor je u nekoliko navrata natuknuo da ništa nije onako kako se čini, no mi koji smo, kako da se izrazim, pomalo naivni i lakovjerni, da ne kažem nevini kada su ovakvi krimići u pitanju, sigurno ne bismo ni u peti zamislili ovakav genijalan rasplet priče.

U svakom slučaju, ovo je remek-djelo naše domaće književnosti, i ja se iskreno nadam da će Morović dobiti nekakvo priznanje za ovaj svoj roman, koji ga opet uzdiže na sam vrh domaćih pisaca, stoga ne da preporučujem čitanje ovog romana, već sam kažem da ako to ne učinite nećete imati uopće predodžbu u tome što propuštate.

Od mene sve najsrdačnije čestitke autoru na još jednom hitu i bestselleru, a čitateljima i ljubiteljima krimića i trilera sve najtoplije preporuke za „Otok“!