“Princeza koja je vjerovala u bajke” Marcie Grad Powers knjiga je koja se čita brzo, napisana jednostavnim i laganim stilom i jezikom, koji ne opterećuje čitatelje. U obliku lagane bajke, gotovo nekakvog naivnog tona, autorica nam servira priču o princezi koja, kao i mnoge od nas, odrasta na ideji da negdje postoji savršeni princ, koji čeka samo na nju. Princ, onaj pravi, onaj koji će doći u pravom trenutku, prepoznati je, spasiti je i učiniti njezin život potpunim.

Bajkovito, zar ne?

No u svijetu ove knjige bajke nisu samo priče za laku noć, nego temelj identiteta. Princeza, glavna protagonistica ove neobične priče, iskreno vjeruje u scenarij koji joj je obećan: ako je dovoljno dobra, strpljiva i puna ljubavi, nagrada će doći. Princ će se pojaviti. No, kako stranice odmiču, bajka se polako počinje lomiti – i upravo u tim pukotinama nastaje prava vrijednost ove knjige.

Marcia Grad Powers vrlo nježno, ali jasno pokazuje koliko nas bajke mogu oblikovati, ali i zarobiti. Vjerovanje u princa spasitelja često znači odricanje od vlastite snage. Princeza čeka. Prilagođava se. Tolerira. Nada se. I tu dolazimo do bolno aktualne poveznice s današnjim ženama. Koliko nas je odraslo uz poruku da će “onaj pravi” dati smisao svemu? Da je ljubav cilj, a ne put? Da je sreća nešto što dolazi izvana, u obliku druge osobe? Iako danas živimo u vremenu samostalnih, obrazovanih i snažnih žena, bajka o princu i dalje tiho živi u nama – u vezama u kojima ostajemo predugo, u očekivanjima da će nas netko “popraviti” (ili da smo baš mi te koje će promijeniti drugu osobu upravo svojom ljubavlju, strpljenjem, tolerancijom, prilagodbom), u strahu da bez partnera nismo potpune.

Ova knjiga ne ruši bajke da bi ih ismijala, nego da bi ih transformirala. Ne kaže da ljubav ne postoji, nego da prava ljubav ne dolazi kao spas, već kao susret dvoje cjelovitih ljudi. Najvažniji trenutak nije dolazak princa, nego onaj u kojem princeza shvati da već ima ono što je tražila – sebe.

U tom smislu, ova moderna bajka djeluje gotovo terapeutski. Čita se kao podsjetnik da odrastanje često znači oprostiti se od priča za laku noć koje smo voljele, kako bismo mogle napisati vlastitu priču. Bez krune, bez dvorca – ali s istinom.

Za sve žene koje su barem jednom čekale da ih netko spasi, ova je knjiga nježan, ali odlučan poziv: bajke su lijepe, ali život je bolji kad prestanemo čekati princa i same uzmemo pero u ruke, te počnemo ispisivati svoju vlastitu priču.