Može li se pisati o ratu, ali na humorističan način? Itekako može, a to dokazuje ovaj autor i ovaj njegov roman, koji mi je stigao na poklon, i koji me je iskreno oduševio – do te mjere da sam ga pročitala u svega nekoliko sati.

Već i sam naslov je bio za mene obećavajući, pozivajući i intrigirajući, iako mi rat nije omiljena tema u književnosti, no s obzirom na to koliko smo već ratova doživjeli na ovom našem području, očito je to tema o kojoj treba više pisati i razglabati – pogotovo ako se radi o štivu koje nosi najmoćniju poruku kada je rat u pitanju: on je uzaludan, nepotreban, besmislen.

Svoju tezu kako je ratovanje teško gubljenje vremena Goran Srdarević potkrepljuje fantastično osmišljenim i genijalno napisanim glavnim likom, koji se u vrijeme II. svjetskog rata samo trudi preživjeti i dočekati kraj te cijele lakrdije, kako bi se mogao posvetiti onome što jedino u životu voli, ljubavi koju je naslijedio od djeda – vinarstvu. Njegovu priču počinjemo pratiti kada je bio oficir kraljevske vojske, no kako se ta država početkom rata očito raspala, i vojska je postala takoreći nepostojeća, no naš se glavni junak koji nikada ne laže i uvijek se drži one stare „što na umu, to na drumu“ odlično snašao jer je znao i njemački i talijanski (a pomalo i ciganskog, kako sam kaže), pa je prvo dospio na visok položaj u talijanskoj vojsci, zatim u njemačkoj, da bi na kraju predvodio partizane – sve to vrijeme razmišljajući samo o „Sabine“, vrhunskom vinu koje je njegov djed napravio, i za koje jedino vrijedi živjeti. No u vihoru neobičnih događaja tijekom tog rata, ovaj će neobični mladi čovjek otkriti da je život daleko više od dobro ulaštenih čizama i predviđanja vremenskih prilika koje će utjecati na urode u njegovim vinogradima, te će tijekom svojih ludih avantura spoznati da „Sabine“ nije jedina djedova ostavština.

Majstorski stil pisanja, lepršav stil pripovijedanja, neobična priča prožeta britkim humorom, dijalozi koji vas tjeraju na smijeh, opisi koji navode na duboka promišljanja – roman zaista obiluje odličnim karakteristikama koje bi se mogle svidjeti širem spektru čitalačke publike.

Promiče iznad svega ljudskost, toleranciju, razumijevanje, povezivanje unatoč različitostima, pronalaženje humora u teškim situacijama, suočavanje sa sudbinom s prihvaćanjem temeljenom na vjeri u sebe i svoje sposobnosti, iskrenost, te odanost u prvom redu sebi i svojim načelima.

Zaista dovitljivo štivo kakvo do sada nisam imala prilike čitati, baš me je oduševilo – stoga ga najiskrenije preporučujem svima!