„Ubojita ljubav, uzvišena smrt“ treći je roman Jelene Dunato u izdanju Naklade Morana, a budući da sam pročitala i njezina prethodna dva romana, odmah moram naglasiti da mi je upravo ovaj daleko najbolji. To sam shvatila već nakon prvih nekoliko poglavlja – priča me mnogo brže uvukla u svoj svijet, s likovima sam se povezala gotovo trenutačno, a način na koji autorica pripovijeda ovu priču oduševio me više nego ikad prije.

Njezino izražavanje iznimno je dojmljivo. Opisi su bogati, gotovo poetski, prepuni lijepog i pažljivo biranog leksika koji cijeli roman uzdiže na razinu kakvu u fantasy žanru rijetko susrećem. Upravo zbog toga uvjerena sam da će svaki čitatelj primijetiti koliko se ova knjiga izdvaja od mnogih drugih – ne samo zbog svoje priče, nego i zbog načina na koji je ispripovijedana.

Posebnu vrijednost romanu daje slavenska mitologija. Bogovi koji su dio ove priče nisu tek zanimljiv ukras, nego njezin važan i neizostavan dio. Takvih je romana još uvijek vrlo malo, pa moram priznati, pomalo i sa žaljenjem, da sam tek posljednjih nekoliko godina počela ozbiljnije upoznavati slavensku mitologiju. S obzirom na svoje godine, gotovo mi je neugodno to priznati naglas, ali upravo mi je ova knjiga još jednom pokazala koliko je bogata i koliko inspirativnih priča krije.

U središtu romana nalaze se dvije žene čije sudbine pratimo usporedno. Njihovi se glasovi izmjenjuju iz poglavlja u poglavlje, a karakterizacija obje protagonistice, Liane i Melije, po mom je mišljenju dovedena gotovo do savršenstva. One su snažne i moćne, ali istodobno emotivne i ranjive; nježne, ali ponosne. Ne dopuštaju emocijama da upravljaju njihovim odlukama, premda su upravo emocije neprestano prisutne u njihovim životima i pokretač su mnogih događaja. A upravo takve junakinje obožavam.

Budući da je riječ o romantasy romanu, okosnicu priče čini ljubav koju Liana osjeća prema Amronu. Vođena tom ljubavlju pristaje na Perunovu okladu, koja je na tri dana vraća u prošlost, u vrijeme kada je njezin voljeni još bio živ, ali tek mladi princ koji je upravo stupio u dogovoreni brak. Liana ima samo tri dana da ga ponovno navede da se zaljubi u nju i poljubi je poljupcem iskrene ljubavi. Ako u tome ne uspije, ostatak života morat će provesti među bogovima, umjesto među smrtnicima.

To je priča o ljubavi koja ne poznaje granice ni vremena ni smrti. Toliko je napeta da knjigu odlažete jedino onda kada baš morate, pomalo nesretni što ne možete nastaviti pratiti Lianin put ili usporedno proživljavati Melijinu sudbinu – nesretne nevjeste koju je Amron kao mladi princ bio prisiljen oženiti.

Naravno, tu su i dvorske spletke, političke intrige, ratovi i krvavi sukobi koji priči daju dodatnu dinamiku i napetost. Jelena Dunato cijelo vrijeme vješto održava osjećaj iščekivanja; čitatelj neprestano ima dojam da će svakoga trenutka sve eksplodirati. Ništa nije sigurno, ništa nije konačno, a stranice se okreću gotovo same od sebe jer jednostavno morate saznati što slijedi.

Ono što posebno cijenim jest činjenica da ovo nije roman koji od čitatelja traži veliku koncentraciju. Naprotiv, idealan je kada želite pobjeći od svakodnevice i izgubiti se u nekom drugom svijetu. Ipak, ja sam osjećala potrebu čitati ga isključivo u miru, neopterećena obvezama, ostavljajući ga za trenutke kada sam sama i kada mu se mogu potpuno posvetiti. Htjela sam ga doživjeti u svoj njegovoj veličanstvenosti – i upravo sam to dobila.

“Ubojita ljubav, uzvišena smrt” prekrasan je roman koji me osvojio na svim razinama. Ljubavna priča, slavenska mitologija, izvrsno oblikovani likovi, napetost koja ne popušta i iznimno lijep stil pisanja spojili su se u roman koji ću još dugo pamtiti. Od srca ga preporučujem svima. Vjerujem da ne postoji dobna skupina koja neće znati prepoznati i cijeniti ovako kvalitetno pripovijedanje i ovako moćnu, emotivnu priču.