Volim kad me knjiga doziva već na prvi pogled, kad me gotovo moli da je uzmem u ruke i krenem s čitanjem, a “Bubanj” Eliše Papića za mene je upravo jedna od njih. Neobična naslovnica, na kojoj je čovjek nekako nakaradno naguran u bubanj perilice rublja, odmah me zaintrigirala. Prva misao koja mi je prošla kroz glavu bila je: ne osjećamo li se svi ponekad upravo tako? Kao da se neprestano vrtimo u krug, centrifugiramo, peremo i ispiremo, a proces se iznova ponavlja jer nas svakodnevica neumorno “zaprlja”. Već prije nego što sam otvorila knjigu, činilo mi se da naslovnica nosi snažnu simboliku – a nakon čitanja uvjerila sam se da nije slučajno odabrana.

Priča me ugodno iznenadila, nasmijala i iskreno zabavila, premda ovo nipošto nije lagano štivo. Naprotiv, riječ je o ozbiljnom, slojevitom romanu koji otvara brojna važna i vrlo suvremena pitanja te potiče čitatelja da o njima dobro promisli.

U središtu radnje nalazi se mladi čovjek koji se usred noći nađe na pragu kataklizme – internet je jednostavno nestao. Odjednom su svi odsječeni od svijeta, informacija i jedni od drugih, a ono što slijedi pravi je društveni kaos. Dok većina paničari, glavni junak ima samo jedan cilj: stići kući i skloniti se u sigurnost vlastitog stana, uvjeren da će ondje pronaći mir. No put do doma pretvara se u svojevrsnu odiseju tijekom koje susreće niz osebujnih likova. Svaki od njih može se promatrati kao metafora, ali i kao vrlo prepoznatljiv predstavnik današnjeg društva, sa svim njegovim manama, strahovima i apsurdima.

Posebno me dirnula scena u kojoj pokušava spasiti mladu policajku ranjenu u trbuh usred opće pomutnje. To je jedan od onih trenutaka koji pokazuju da se ljudskost može pojaviti i u najvećem kaosu. Kada i sam završi u bolnici, roman poprima sasvim neočekivan smjer. Radnja se fantastično zapliće, a rasplet me potpuno iznenadio. Takav kraj doista nisam mogla ni naslutiti. Vješto, maštovito, originalno i genijalno izvedeno – zbog završnice autoru mogu samo iskreno zapljeskati.

Papićev stil pisanja vrlo je pristupačan. Rečenice su jednostavne, radnja dinamična i lako ju je pratiti, zbog čega se stranice okreću gotovo same od sebe. Ipak, ne bih rekla da je ovo roman za svakoga. Kroz tekst je utkano mnogo referenci na glazbu, film i književnost (a i cijela je radnja zapravo savršena za film!). One nisu presudne za razumijevanje priče, ali vjerujem da bi čitateljima koji ih ne prepoznaju mogle biti smetnja. Meni su, međutim, upravo one bile predivan začin cijelom romanu i podigle su ga na jednu višu razinu.

”Bubanj” je roman koji uspijeva biti istodobno zabavan, duhovit, napet i duboko promišljen. Ispod prividno jednostavne priče krije se vrlo oštra kritika suvremenog društva i naše ovisnosti o tehnologiji, ali i razmišljanje o identitetu, komunikaciji, usamljenosti i ljudskoj prirodi. To je knjiga koja zabavlja dok je čitate, ali vas nastavlja pratiti i nakon što zatvorite posljednju stranicu.

Sve u svemu – fantastična priča koju od srca preporučujem. Toliko me oduševila da bih je bez imalo dvojbe uvrstila i na popis školske lektire, jer vjerujem da bi mogla potaknuti mnoge kvalitetne rasprave i pokazati koliko domaća književnost može biti istovremeno zabavna i duboko relevantna.