Postoje knjige koje vas pronađu u pravom trenutku – i one koje vam, nažalost, promaknu. ”Dekas Angelos“ autorice Ana-Marije Posavec za mene spada u ovu drugu kategoriju. Gotovo nečujno se pojavila na književnoj sceni, negdje u razdoblju pandemije i lockdowna, kada su mnoge vrijedne priče ostale zasjenjene globalnim kaosom. I upravo zato osjećam potrebu o ovoj knjizi govoriti glasno – jer ona to uistinu zaslužuje.

Na prvi pogled, riječ je o zbirci od deset priča. No već nakon nekoliko stranica postaje jasno da je ”Dekas Angelos” mnogo više od toga. Sve su priče čvrsto isprepletene, povezane motivima, atmosferom i likovima, do te mjere da ih je posve legitimno čitati kao roman. I upravo sam ga tako doživjela – kao zaokruženu, slojevitu cjelinu koja se polako otvara pred čitateljem.

Posebnu čar knjizi daje mjesto radnje – Osijek. U domaćoj književnosti rijetko nailazimo na ovaj grad kao pozornicu zbivanja, što ovoj knjizi daje dodatnu autentičnost i toplinu. Osijek ovdje nije samo kulisa, već živi organizam koji diše zajedno s likovima.

A likovi su – anđeli. No ne onakvi kakve smo navikli zamišljati. Ovdje su to bića koja već godinama žive među ljudima, promatraju nas, pokušavaju razumjeti, ali i trpe posljedice našeg ponašanja. Ljudska pokvarenost, pohlepa, zavist, zloba i mržnja postupno ih truju. Nije stoga ni čudo da se svakog petka okupljaju u bircu, gdje uz alkohol i tračeve pokušavaju otpustiti nagomilane frustracije, stalno se podsjećajući na granicu koju ne smiju prijeći: slobodnu volju ljudi, darovanu od Boga, u koju se ne smiju miješati.

Ova ideja, koliko god bila naizgled fantastična, duboko je ukorijenjena u stvarnosti. Upravo tu leži snaga knjige – u spoju fantasyja s filozofskim i duhovnim promišljanjima. ”Dekas Angelos” nije samo priča o anđelima; to je ogledalo društva, suptilna, ali oštra refleksija ružne strane ljudske prirode.

Stil pisanja Ana-Marije Posavec posebno me oduševio. Riječ je o nečemu zaista nesvakidašnjem – svježem, drugačijem i rijetkom. Autorica posjeduje iznimnu sposobnost da u malo riječi kaže mnogo. Njezine priče nisu dugačke, ali su iznimno snažne. Ono što ostaje neizrečeno često nosi jednaku težinu kao i napisano, a poruke koje šalje dugo odzvanjaju u čitatelju.

Likovi su upečatljivi, gotovo opipljivi. Oni vas prate i nakon što zatvorite knjigu, vraćaju vam se u mislima danima, pa i tjednima kasnije. Upravo zato, ovo je jedna od onih knjiga koje vas same s police zovu da im se vratite.

Žanrovski, mogli bismo je smjestiti u fantasy, ali to bi bilo teško pojednostavljenje. U njoj se isprepliću i filozofski i duhovni slojevi, što je čini izrazito posebnom na domaćem tržištu. I upravo to odudaranje i ta hrabra drugačijost – za mene je u tome njezina najveća vrijednost.

”Dekas Angelos” definitivno je knjiga o kojoj bi se trebalo govoriti. Na čitateljskim klubovima, u knjižarama, među prijateljima – glasno i strastveno. Jer neke priče jednostavno ne smiju ostati tihe i neprimjetne.

Najtoplije preporučujem, sugurna sam da će i vas ugodno iznenaditi!