Ljubitelji mitologije te svi oni koji su bili oduševljeni „Ariadnom“ sigurno će obožavati i ovu priču, u to uopće nema sumnje, jer ako netko zna dobro prenijeti općepoznati mit u oblik romana onda je to Jennifer Saint.

Ovaj nam roman donosi snažnu i emotivnu reinterpretaciju poznatih grčkih mitova, ali putem perspektive triju žena čije su sudbine neraskidivo povezane ratom, osvetom, a naravno i božanskom voljom. Kao i u priči o Ariadni, ova genijalna autorica i ovdje ponovno daje glas ženama koje su u klasičnim mitovima bile tek sporedne figure, pretvarajući ih u središnje likove njihove vlastite tragedije, tjerajući nas tako da na neki način preispitujemo sve što su nas o njima naučili.

Radnja se fokusira na tri protagonista – Klitajmnestro, Kasiandru i Elektru (ja recimo za ove prve dvije nikada nisam čula, iako sam tijekom fakulteta proučavala grčku mitologiju na jednom izbornom predmetu, pa su mi bile potpuno novi likovi za otkrivanje!) – a njihove priče prate posljedice Trojanskog rata (za kojeg valjda svi znamo, ako ne iz književnosti, a onda barem iz kinematografije).

Klitajmnestra je supruga Agamemnona, vođe grčke vojske, i majka Ifigenije, žrtvovane kako bi bogovi osigurali povoljan vjetar za grčke brodove (brutalno ju je zaklao njezin otac! – u to su se vrijeme često prinosile žrtve bogovima, kako bi ih pridobili na svoju stranu). Njezina priča postaje simbol boli, prkosa i osvete.

Kasandra, trojanska proročica prokleta da joj nitko ne vjeruje, utjelovljuje tragediju spoznaje bez moći. Premda je sama priželjkivala i molila se Apolonu za tu moć, jednom kada ju je dobila shvatila je koliki je to teret i patnja, no onda je već bilo prekasno.

Elektra pak odrasta u sjeni majčine osvete i vlastitog idealiziranja oca, boreći se između dužnosti i mržnje. Iako naslov priče nosi njezino ime, to ne umanjuje važnost ostalih likova u Elektrinoj sudbini.

Pojavit će se tu mnogi drugi likovi koje ćete sigurno prepoznati odmah na prvu (Helena, ljepotica koja je bila uzrok ratu), no i još neki novi koji će vam sigurno zaintrigirati maštu kao što su i meni.

Saint piše iznimno poetski i introspektivno, gradeći atmosferu tjeskobe i neizbježnosti. Njezin stil odiše snažnim emocijama, a svaka rečenica djeluje promišljeno i ciljano. Iako je radnja poznata, autorica uspijeva unijeti svoju osobnu svježinu i suvremenu aktualnost u nju, promišljajući o ulozi žena u današnjem društvu, o nasljeđu nasilja i o krugu osvete koji se prenosi s generacije na generaciju.

Meni je osobno ova priča bila puno nasilnija, mračnija i slojevitija, više je tragična, stoga sam morala uzimati pauza u čitanju da se malo resetiram nakon nekih poglavlja. Autorica zaista majstorski prikazuje kako ljubav, vjernost i osveta mogu biti izuzetno destruktivne sile, što mi se dakako strašno svidjelo.

Sve u svemu – štivo itekako vrijedno čitanja, ako mene pitate!