Odmah na početku ću reći – meni se ova knjiga nije svidjela. Ipak, pročitala sam je od početka do kraja. Najviše iz znatiželje, ali i zbog konstantnog osjećaja čuđenja koji me pratio tijekom čitanja i tjerao da okrećem stranicu za stranicom. Bila sam uistinu intrigirana vidjeti kako će se radnja razvijati i kako će se na kraju sve rasplesti.

U najavi za knjigu stoji da će u njoj uživati čitatelji koji su voljeli Adeline autorice H. D. Carlton te serijal Kraljevi grijeha autorice Ana Huang. Međutim, kod mene postoji drastična razlika u interpretaciji Adeline i serijala Kraljevi grijeha. Ta razlika – možda suptilna za neke, ali meni iznimno važna – leži u načinu na koji se tretiraju ženski likovi.

Dark romanse poznate su po tome što često tematiziraju grublje odnose temeljene na dominaciji muških protagonista. S time samim po sebi nemam problem ako je odnos prožet uzajamnim poštovanjem. No ovdje mi se čini da je autorica otišla predaleko – barem što se tiče mog ukusa i subjektivnog doživljaja pročitanog. Smatram iznimno opasnim romantizirati fetiš na strah i iskorištavanje straha u svrhu uzbuđenja, prikazujući to kao nešto ljubavno, normalno i poželjno.

U svijetu u kojem već primjećujemo manjak empatije, razumijevanja, tolerancije i poštovanja, dobivamo žanr ljubavnih romana koji potpiruje ono najgore u odnosima i opasno se približava granici nasilja – ili barem pleše po tankoj niti koja razdvaja nasilje od seksualnog užitka kakav postoji u zdravom, konsenzualnom BDSM odnosu.

Zato bih ovoj knjizi zalijepila veliku oznaku 18+, pa čak možda i podigla dobnu granicu. Smatram da su žene do sredine dvadesetih osobito ranjive kada su u pitanju odnosi i emocije, a ovakvi narativi mogu stvoriti iskrivljenu sliku o tome što je “strast”, a što manipulacija.

S druge strane, treba biti pošten: priča je napeta, uspješno održava interes čitatelja, likovi su kompleksni i slojeviti, emocije pršte gotovo sa svake stranice, a ljubitelji erotike vjerojatno će uživati u ovoj priči. Ipak, meni osobno knjiga nije “sjela” i to smatram važnim iskreno reći.

Kako stoji u sinopsisu, ”Iskvarena” je opasna psihološka igra jedne djevojke protiv četvorice muškaraca čija su nedjela postala lokalne legende – zamislite, četvorice! Neke su mi scene bile mučne i teške za čitanje. Ipak, ne mogu poreći da postoje elementi koji vode osnaživanju ženskog lika – uči se nositi s pokvarenošću okoline i muškaraca općenito – što donekle “iskupljuje” roman i, po mom mišljenju, ipak ga blago uzdiže iznad Adeline. Kraljevi grijeha uopće ne smatram istom kategorijom pa ih ne bih ni uspoređivala.

Zaključak je ovaj: morat ćete sami odlučiti želite li čitati ovu knjigu i cijeli serijal. Ja sam nakon prvog dijela odustala i nastavcima neću dati priliku. Ako se ipak odlučite uroniti u ovu nesvakidašnju priču, savjetujem da joj pristupite s dozom opreza i da se “naoružate” razumom i logikom – kako vas romantizacija ne bi uvjerila da su takvi odnosi poželjni ili zdravi.