Jučer sam odradila roštilj i sva ta čudesa, tako da danas imam ‘slobodan’ dan. Recimo. Nazovimo ga slobodnim, iako moj pojam slobodnog dana bi bio da ne moram raditi ama baš ništa, osim čitanja, a kad imaš obitelj onda se u tom slobodom danu svejedno nađe rublja, suđa, kuhanja, spremanja… no dobro, ja ću i dalje nazvati ovaj dan svojim slobodnim danom, jer ne idem na svoj primarni posao, a za ovaj drugi ću odraditi samo neke sitnice, i to s guštom. Lijep je i sunčan dan, pa ću se ipak najviše družiti s knjigama i to vani među svježe posađenim cvijećem na svom dvorištu, a ova mi se knjiga nekako činila najprigodnija baš za danas. Ustala sam rano, naspavana i odmorna, jer baš mi je dobro došao ovaj produženi vikend, i već sam dio svojih obaveza odradila, pa mi slijedi samo guštanje uz drugu kavicu do ručka. Knjigu sam već prelistala, zastala na nekim citatima koji su mi upali u oko, pročitala sam neke dijelove uz prvu kavu – znam, tako se ne čita knjiga, no ovo nije roman, pa si dozvoljavam preskočiti dijelove koji su mi već po naslovu poznati, a udubiti se u dijelove za koje mislim da će mi biti od pomoći jer ‘burnout sindrom’ je ja mislim pojam koji svi jako dobro znamo. U stalnom sam radnom odnosu već preko 20 godina, a od svoje 17 godine radim razne poslove, često i više njih istovremeno – takva sam, radoholičar do srži svog bića. Pronalazim zadovoljstvo u radu i davanju sebe drugima (što je u većini slučajeva neuzvraćeno, uzvraćeno u maloj mjeri ili iskorištavano), ali se često uhvatim kako kukam da nemam dovoljno vremena za sebe ili za čitanje, no ja i dalje uporno ne smanjujem tempo. Pauziram samu sebe jedino dok ležim u temperaturi, dakle jedino me bolest može natjerati da stanem, a i onda najčešće samo malo usporim, i pičim dalje. Pokušala sam to promijeniti više puta u svom životu, presložiti si malo drugačije nekakve prioritete, ali sve se svelo na to da ja i dalje uživam dok radim, čak i kada padam s nogu od svega što sam na sebe natovarila. Pa, možda me Aljoša nauči kako manje raditi, odnosno kako bolje i lakše reći NE nekim stvarima (i ljudima, definitivno!). Jer već sam se jako dobro u svojih 46 godina naučila upravljati SVOJIM očekivanjima, no s ovim ‘NE’ se i dalje borim. Možda zato previše i radim. Uglavnom, sretan vam praznik rada svima, nadam se da ćete ga provesti opušteno i zadovoljno, uz neko fantastično štivo!