Odmah na početku moram reći – uzmite ovu knjigu u ruke u jesen, jer tako ćete se lakše uživjeti u njezinu radnju; naime i sam autor započinje ovu svoju priču s početkom jeseni, iako je ona zapravo započela mnogo, mnogo ljeta prije negoli ovo koje on opisuje završava. Mene je čitanju privukla predivna naslovnica, no nisam ni sanjala da zapravo itekako odgovara i naslovu i sadržaju – već ćete u prvim odlomcima shvatiti da ste uronili u pisanje zrele i formirane osobe, s puno životnog iskustva, i usudit ću se reći – mnogim pročitam (kasnije saznajem a i napisanim) knjigama.

Glavni akteri su dvoje ljudi u zrelim godinama, on iz Zagreba, ona iz Konavla. Jedno ljeto proživjeli su kratku ali strastvenu romansu, koje niti jedno od njih nije zaboravili, pa su svi partneri koji su uslijedili bili samo blijeda zamjena za ono što se tada nisu usudili priznati – u tom se trenutku rodila snažna i moćna ljubav, no očito nije bila „zrela za berbu“, pa će morati proći godine prije negoli se ovo dvoje ljubavnika opet spoji i odluči odvažno krenuti u život u dvoje.

Dakle, ovo je svojevrsna ljubavna priča, ispričana iz njegove perspektive, a on se ne libi koristiti muške izraze, biti sirov i necenzuriran kada je erotika u pitanju, no isto se tako ne štedi kada su u pitanju emocije ili njegove najintimnije misli (pa čak i maštarije). Autor nas postepeno, i sa savršenim ugođajem vodi kroz priču, koja nije dugačka, ali se zbog pomalo osebujnog stila izražavanja i pripovijedanja ne čita baš brzo – ponekad čak traži i pauze te mali odmak od čitanja, barem je moj bio takav dojam. Sigurna sam da će ljubitelji poetskog stila pripovijedanja uživati u autorovim, ponekad i pomalo filozofskim, rečenicama, no meni nisu baš u svim dijelovima sjeli, moram to iskreno priznati.

Glavni likovi su mi isto bili neobični – njihova konverzacija mi je bila nevjerojatna, te mi je bilo teško zamisliti da jedan ljubavni par (posebno onaj u zrelim godinama) vodi razgovore na takvoj razini, pa su mi se na trenutke ti dijalozi činili pomalo nerealni, gotovo preuzvišeni – zbog čega ne bih rekla da je ovo opuštajuće štivo, kakvom sam se ja nadala kada sam ga uzela u ruke.

Ono što je pravi gušt u ovom romanu su mirisi, okusi i upečatljive slike i klasični motivi našeg Jadrana, koje bih svakako voljela jednom doživjeti upravo iz autorove perspektive – u jesen, kada mjesta ne vrve turistima, pa do izražaja bolje dolaze lokalni motivi.

Ljubitelji dubokoumnog, slojevitog, tankoćutnog i dramatičnog štiva, prožetog intimnim promišljanjima suvremenih likova će zasigurno itekako cijeniti ovaj roman, i vjerojatno ga bolje doživjeti nego što sam ga doživjela ja.

Ipak, od mene tople preporuke, svakako je štivo vrijedno pažnje!